Ostali rizici i sagledavanja
Da biste razumjeli proces skidanja s lijekova morate početi uzimati u obzir mnoge
različite faktore o kojima ranije možda niste razmišljali:
• Iako nije vrlo poznato u široj javnosti, podrška jednakih, alternativni tretmani, terapija
razgovorom, čekanje, pa čak i učinak placeba, mogu biti učinkovitiji od psihofarmaka i to
bez rizika koje lijekovi obično nose.
• Nikome nije lako pridržavati se režima uzimanja lijekova svaki dan. Propustiti doze
psihofarmaka ponekad može biti opasno zbog učinaka sustezanja, ukoliko dođe do
prekida u uzimanju lijeka postajete ranjivi.
• Liječnici obično rijetko vide pacijente i to tijekom kratkih posjeta, zbog čega se teško
uočavaju potencijalno ozbiljne štetne reakcije na lijek.
• Osobama s dijagnozom psihičkog poremećaja je često teško dobiti zdravstveno
osiguranje (op. prev. Takav sustav zdravstvene zaštite se odnosi na S.A.D.), ili se njihovi
zdravstveni problemi fizičke prirode ne shvaćaju ozbiljno.
• Uzimanje psihofarmaka često podrazumijeva odricanje od kontrole u korist procjene
liječnika koji možda neće donositi odluke koje su najbolje za vas.
• Lijekovi su ponekad skupi, zbog čega možete ostati vezani za jedan posao ili policu
zdravstvenog osiguranja (op. prev. Spomenute police osiguranja se odnose na sustav
zdravstvene zaštite u S.A.D.-u).
• Lijekovi su nekada preduvjet za dobivanje invalidnine, što može biti od pomoći neko
vrijeme, ali također može postati doživotna zamka.
• Uzimanje psihofarmaka može dovesti do toga da vas društvo smatra psihički bolesnim,
zbog čega možete početi sami sebe promatrati na taj način. Stigma, diskriminacija i
predrasude mogu biti razorne i postati samoispunjavajuće proročanstvo. Dijagnostičku
etiketu nije moguće izbrisati iz zdravstvenog kartona poput brisanja presuda iz kaznenog
dosjea. Studije pokazuju da su nastojanja da se ljude uvjeri u to da „psihička bolest je
bolest kao i svaka druga“ jest kontraproduktivna strategija koja zapravo doprinosi
negativnim stavovima.
• Psihofarmaci mogu prenijeti pogrešnu predodžbu da je “normalno” iskustvo
produktivno, sretno i prilagođeno cijelo vrijeme, bez ikakvih promjena raspoloženja,
loših dana ili snažnih emocija. Ovakve predodžbe potiču stvaranje pogrešnog standarda o
tome što znači biti čovjek.
• Psihofarmaci mogu navesti na stav da su normalni osjećaji zapravo simptomi bolesti
koju treba zaustaviti, te nam uskratiti proces učenja u koji ulazimo kada radimo na teškim
emocijama.
• Uzimanje psihofarmaka nudi pasivnu nadu u “magično rješenje” umjesto da se preuzme
osobna odgovornost i odgovornost zajednice za promjenu.
Da biste razumjeli proces skidanja s lijekova morate početi uzimati u obzir mnoge
različite faktore o kojima ranije možda niste razmišljali:
• Iako nije vrlo poznato u široj javnosti, podrška jednakih, alternativni tretmani, terapija
razgovorom, čekanje, pa čak i učinak placeba, mogu biti učinkovitiji od psihofarmaka i to
bez rizika koje lijekovi obično nose.
• Nikome nije lako pridržavati se režima uzimanja lijekova svaki dan. Propustiti doze
psihofarmaka ponekad može biti opasno zbog učinaka sustezanja, ukoliko dođe do
prekida u uzimanju lijeka postajete ranjivi.
• Liječnici obično rijetko vide pacijente i to tijekom kratkih posjeta, zbog čega se teško
uočavaju potencijalno ozbiljne štetne reakcije na lijek.
• Osobama s dijagnozom psihičkog poremećaja je često teško dobiti zdravstveno
osiguranje (op. prev. Takav sustav zdravstvene zaštite se odnosi na S.A.D.), ili se njihovi
zdravstveni problemi fizičke prirode ne shvaćaju ozbiljno.
• Uzimanje psihofarmaka često podrazumijeva odricanje od kontrole u korist procjene
liječnika koji možda neće donositi odluke koje su najbolje za vas.
• Lijekovi su ponekad skupi, zbog čega možete ostati vezani za jedan posao ili policu
zdravstvenog osiguranja (op. prev. Spomenute police osiguranja se odnose na sustav
zdravstvene zaštite u S.A.D.-u).
• Lijekovi su nekada preduvjet za dobivanje invalidnine, što može biti od pomoći neko
vrijeme, ali također može postati doživotna zamka.
• Uzimanje psihofarmaka može dovesti do toga da vas društvo smatra psihički bolesnim,
zbog čega možete početi sami sebe promatrati na taj način. Stigma, diskriminacija i
predrasude mogu biti razorne i postati samoispunjavajuće proročanstvo. Dijagnostičku
etiketu nije moguće izbrisati iz zdravstvenog kartona poput brisanja presuda iz kaznenog
dosjea. Studije pokazuju da su nastojanja da se ljude uvjeri u to da „psihička bolest je
bolest kao i svaka druga“ jest kontraproduktivna strategija koja zapravo doprinosi
negativnim stavovima.
• Psihofarmaci mogu prenijeti pogrešnu predodžbu da je “normalno” iskustvo
produktivno, sretno i prilagođeno cijelo vrijeme, bez ikakvih promjena raspoloženja,
loših dana ili snažnih emocija. Ovakve predodžbe potiču stvaranje pogrešnog standarda o
tome što znači biti čovjek.
• Psihofarmaci mogu navesti na stav da su normalni osjećaji zapravo simptomi bolesti
koju treba zaustaviti, te nam uskratiti proces učenja u koji ulazimo kada radimo na teškim
emocijama.
• Uzimanje psihofarmaka nudi pasivnu nadu u “magično rješenje” umjesto da se preuzme
osobna odgovornost i odgovornost zajednice za promjenu.
0
Kako sustezanje (apstinencija) djeluje na vaš mozak i tijelo
Svi psihofarmaci djeluju tako da uzrokuju organske promjene na mozgu. Zbog toga
prestanak uzimanja dovodi do učinaka sustezanja: vaš mozak je naviknut na prisutnost
lijeka i stoga mu je teško prilagoditi se kada lijeka više nema. Potrebno je vrijeme da se
aktivnost receptora i kemijskih tvari vrate u stanje prije uvođenja lijeka. Dok liječnici
ponekad koriste zbunjujuće termine poput “psihičke ovisnosti”, “rebound fenomena” i
“simptoma diskontinuacije”, te zapravo možda ni ne postoji tolerancija prema količini
lijeka, djelovanje psihofarmaka koje uzrokuje simptome sustezanja je u biti jednako kao i
ovisnost. Postepeno smanjivanje je obično najbolje: daje vremena vašem mozgu i umu da
se navikne na bivanje bez lijekova. Prebrzo skidanje s lijekova obično ne pruža dovoljno
vremena za prilagodbu pa biste u tom slučaju možda iskusili mnogo teže simptome
sustezanja.
Važno: znaci sustezanja od psihofarmaka ponekad izgledaju jednako kao simptomi
“psihičke bolesti” za koju su lijekovi prvobitno i propisani.
Kada osobe prestanu uzimati psihofarmake mogu doživjeti anksioznost, maniju, paniku,
depresiju i druge bolne učinke. Mogu postati “psihotični” ili doživjeti druge simptome
koji se javljaju zbog samog sustezanja od psihofarmaka, a ne zbog njihovog
“poremećaja” ili psihičkog stanja. Ovi simptomi mogu biti jednaki ili čak gori u odnosu
na ono što se nazivalo psihozom ili psihičkim poremećajem prije uzimanja lijekova.
Ljudima se obično kaže da to pokazuje da se njihova bolest vratila, te da su im stoga
potrebni lijekovi. Međutim, moguće je da te simptome uzrokuju učinci sustezanja od
lijekova.
Ovi simptomi sustezanja ne dokazuju da vam je nužno potreban lijek, jednako kao što
glavobolje koje se pojave kada prestanete piti kavu ne dokazuju da vam je potreban
kofein, ili kao što delirij nakon prestanka konzumiranja alkohola ne dokazuje da vam je
potrebno piti alkohol. To samo znači da je vaš mozak postao ovisan o lijeku i doživljava
poteškoće u privikavanju na manje doze lijeka. Psihofarmaci nisu isto što i inzulin za
dijabetičara: oni su alatka ili mehanizam za snalaženje sa problemima.
Međutim, kada ste godinama koristili psihofarmake, ponekad su vam potrebne godine da
smanjite dozu ili potpuno prestanete s uzimanjem, ili možete patiti od dugotrajne fizičke
ili psihičke ovisnosti. Ponekad osobe koje koriste ove lijekove razviju trajne simptome
sustezanja, kemijska oštećenja mozga i druga oštećenja. To ne mora nužno biti trajno, ali
ponekad ljudi prožive ostatak života s ovim promjenama na mozgu. Znanstvenici su
prethodno vjerovali da mozak ne može stvoriti nove stanice niti da ima sposobnost
samozacjeljivanja, međutim danas znamo da to nije istina. Svatko se može iscijeliti: nova
istraživanja “neurogeneze” i „neuroplastičnosti“ pokazuju da mozak stalno raste i mijenja
se. Prijateljstva i ljubav, kao i zdrav način života, ishrana i pozitivno gledište pomoći će
nahraniti vaše tijelo i um kako bi se oporavili.
Možda ćete utvrditi da vam trenutno ne odgovara da vaš cilj bude potpuni prestanak
uzimanja lijekova. Možda ćete se osjećati bolje ako nastavite uzimati lijekove i odlučite
samo smanjiti dozu ili ostati pri istoj dozi te se usmjerite na nove načine poboljšanja
vašeg življenja. Slijedite vlastite potrebe bez osuđivanja i krivnje: nađite podršku za svoje
odluke usprkos osjećajima srama ili nemoći.
Zašto ljudi žele prestati s korištenjem psihofarmaka?
Svi psihofarmaci djeluju tako da uzrokuju organske promjene na mozgu. Zbog toga
prestanak uzimanja dovodi do učinaka sustezanja: vaš mozak je naviknut na prisutnost
lijeka i stoga mu je teško prilagoditi se kada lijeka više nema. Potrebno je vrijeme da se
aktivnost receptora i kemijskih tvari vrate u stanje prije uvođenja lijeka. Dok liječnici
ponekad koriste zbunjujuće termine poput “psihičke ovisnosti”, “rebound fenomena” i
“simptoma diskontinuacije”, te zapravo možda ni ne postoji tolerancija prema količini
lijeka, djelovanje psihofarmaka koje uzrokuje simptome sustezanja je u biti jednako kao i
ovisnost. Postepeno smanjivanje je obično najbolje: daje vremena vašem mozgu i umu da
se navikne na bivanje bez lijekova. Prebrzo skidanje s lijekova obično ne pruža dovoljno
vremena za prilagodbu pa biste u tom slučaju možda iskusili mnogo teže simptome
sustezanja.
Važno: znaci sustezanja od psihofarmaka ponekad izgledaju jednako kao simptomi
“psihičke bolesti” za koju su lijekovi prvobitno i propisani.
Kada osobe prestanu uzimati psihofarmake mogu doživjeti anksioznost, maniju, paniku,
depresiju i druge bolne učinke. Mogu postati “psihotični” ili doživjeti druge simptome
koji se javljaju zbog samog sustezanja od psihofarmaka, a ne zbog njihovog
“poremećaja” ili psihičkog stanja. Ovi simptomi mogu biti jednaki ili čak gori u odnosu
na ono što se nazivalo psihozom ili psihičkim poremećajem prije uzimanja lijekova.
Ljudima se obično kaže da to pokazuje da se njihova bolest vratila, te da su im stoga
potrebni lijekovi. Međutim, moguće je da te simptome uzrokuju učinci sustezanja od
lijekova.
Ovi simptomi sustezanja ne dokazuju da vam je nužno potreban lijek, jednako kao što
glavobolje koje se pojave kada prestanete piti kavu ne dokazuju da vam je potreban
kofein, ili kao što delirij nakon prestanka konzumiranja alkohola ne dokazuje da vam je
potrebno piti alkohol. To samo znači da je vaš mozak postao ovisan o lijeku i doživljava
poteškoće u privikavanju na manje doze lijeka. Psihofarmaci nisu isto što i inzulin za
dijabetičara: oni su alatka ili mehanizam za snalaženje sa problemima.
Međutim, kada ste godinama koristili psihofarmake, ponekad su vam potrebne godine da
smanjite dozu ili potpuno prestanete s uzimanjem, ili možete patiti od dugotrajne fizičke
ili psihičke ovisnosti. Ponekad osobe koje koriste ove lijekove razviju trajne simptome
sustezanja, kemijska oštećenja mozga i druga oštećenja. To ne mora nužno biti trajno, ali
ponekad ljudi prožive ostatak života s ovim promjenama na mozgu. Znanstvenici su
prethodno vjerovali da mozak ne može stvoriti nove stanice niti da ima sposobnost
samozacjeljivanja, međutim danas znamo da to nije istina. Svatko se može iscijeliti: nova
istraživanja “neurogeneze” i „neuroplastičnosti“ pokazuju da mozak stalno raste i mijenja
se. Prijateljstva i ljubav, kao i zdrav način života, ishrana i pozitivno gledište pomoći će
nahraniti vaše tijelo i um kako bi se oporavili.
Možda ćete utvrditi da vam trenutno ne odgovara da vaš cilj bude potpuni prestanak
uzimanja lijekova. Možda ćete se osjećati bolje ako nastavite uzimati lijekove i odlučite
samo smanjiti dozu ili ostati pri istoj dozi te se usmjerite na nove načine poboljšanja
vašeg življenja. Slijedite vlastite potrebe bez osuđivanja i krivnje: nađite podršku za svoje
odluke usprkos osjećajima srama ili nemoći.
Zašto ljudi žele prestati s korištenjem psihofarmaka?
0
Zašto ljudi žele prestati s korištenjem psihofarmaka?
Ljudima se često govori da je, bez obzira na nuspojave, uvijek bolje koristiti
psihofarmake nego patiti od “neliječenih” psihičkih poremećaja. Neki liječnici tvrde da
psihički poremećaji imaju “rasplamsavajući” učinak, da je rana primjena lijekova
najbolja ili da je ludilo toksično, a da lijekovi predstavljaju “zaštitu za živčani sustav”.
Ove teorije ostaju nedokazane – iako kontinuirana kriza i život izvan kontrole zasigurno
mogu biti kumulativni stresovi. Liječnici nepravedno siju strah: dok lijekovi imaju
ključnu ulogu u pomaganju mnogim ljudima, mnogi drugi su pronašli načine za oporavak
bez psihofarmaka. Mnogi tvrde da su im životi bolji bez lijekova. Svi smo različiti, ali se
ponekad ljudi zaista mogu uspješno nositi sa “psihotičnim” stanjima bez lijekova. Mnoge
ne-zapadne kulture često drugačije reagiraju i imaju drugačije shvaćanje ovih iskustava, i
čak ih smatraju pozitivnim i duhovnim. Odnos prema ludilu i dalje ostaje stvar osobne
odluke.
Ovo nije izbor “ili-ili” između uzimanja psihofarmaka i ne poduzimanja ničega.
Postoje brojne alternative koje možete isprobati. Zapravo, može se ispostaviti da su
problemi koje nazivamo simptomima “psihičkih poremećaja” uzrokovani lijekovima
koje ljudi uzimaju.
Ostajanje na psihofarmacima i smanjenje štete
Ovisno o stupnju krize kroz koju prolazite i preprekama koje stoje između vas i
izvodljivih alternativa, možda ćete odlučiti nastaviti s korištenjem psihofarmaka.
Nemojte se osjećati osuđivanim zato što ste donijeli najbolju moguću odluku. Imate
pravo učiniti ono što je najbolje za vas, drugi ljudi ne znaju kako je to biti vi. U svakom
slučaju bi možda bila dobra ideja odlučiti se za pristup smanjenja štete. Napravite
neophodne promjene kako biste poboljšali kvalitetu svog života i smanjili rizike
povezane s lijekovima koje uzimate:
• Nemojte sve prepustiti lijekovima. Aktivno se zainteresirajte za vaše ukupno
zdravstveno stanje, alternativne tretmane i metode dobrostanja. Pronalaženje novih izvora
njege i brige za sebe može ublažiti štetne učinke lijekova i u konačnici smanjiti vašu
potrebu za njima.
• Održavajte redovite zdravstvene preglede i komunicirajte o lijekovima koje uzimate.
Osigurajte podršku prijatelja i članova obitelji od povjerenja.
• Osigurajte potrebne recepte i rezervne doze lijekova, jer preskakanje doza nadodaje
stres vašem tijelu i mozgu. Ukoliko propustite jednu dozu, nemojte ju nadoknađivati
uzimanjem duple doze.
• Ukoliko uzimate i druge lijekove, obratite pažnju na njihovu međusobnu interakciju.
Pazite da ne uzimate svoje lijekove zajedno s drogama ili alkoholom što bi moglo
pogoršati štetne učinke lijekova i biti opasno.
• Nemojte se isključivo oslanjati na svog liječnika da vas vodi. Učite za sebe i povežite se
s drugima koji su uzimali iste lijekove kao i vi.
• Nastojte otkriti što god možete, iz različitih izvora, o lijekovima koje uzimate. Koristite
za vas zdravu i adekvatnu ishranu, trave i dodatke prehrani da smanjite štetno djelovanje
lijekova.
• Razmotrite opciju smanjivanja doze lijeka, čak i ako ga nemate namjeru u potpunosti
prestati uzimati. Nemojte zaboraviti da čak i malo smanjenje doze može izazvati
simptome sustezanja.
• Ukoliko po prvi put počinjete s uzimanjem lijeka, neki ljudi kažu da izuzetno mala
doza, mnogo manja od preporučene, ponekad može biti djelotvorna i nositi manje rizika.
• Pokušajte svesti broj različitih lijekova koje uzimate na samo one najnužnije, znajući
koji nose najveće rizike. Ukoliko je to moguće, držite se privremene upotrebe.
• Redovno obavljajte pretrage kako biste pratili reakcije na lijek i za svaki novi lijek koji
počinjete uzimati napravite kontrolni test da vidite polazno stanje prije početka njegovog
djelovanja. Pretrage mogu uključivati: štitnjaču, elektrolite, glukozu, razinu litija, gustoću
kostiju, krvni tlak, jetru, EKG, bubrege, ispitivanje kognicije, prolaktin i testiranje na
druge nuspojave. Koristite najbolje, najosjetljivije testove koji su vam dostupni kako
biste što ranije otkrili probleme.
• Antipsihotici ostaju u organizmu i neka istraživanja ukazuju na to da “odmor od
lijekova” od jednog ili dva dana može ublažiti njegovu toksičnost. Ne zaboravite da su
svi različiti.
• Istražujte vaš emotivni odnos s lijekovima. Napravite crtež, igrajte se "zauzimanja
različitih uloga u fiktivnom razgovoru", dajte lijeku glas i poruku te stupite u dijalog s
njim. Poznajete li energiju ili stanje koje vam lijek pruža? Da li možete pronaći druge
načine postizanja tog stanja?
Želim se skinuti sa psihofarmaka ali mi liječnik ne dopušta: što da radim?
Neki liječnici koji propisuju lijekove vole imati kontrolirajući stav i neće podržati vašu
odluku da istražujete skidanje s lijeka. Neki od njih nameću strah od hospitalizacije i
samoubojstva kao opasnost koja prijeti pacijentu. Neki od njih sebe smatraju čuvarima i
smatraju da je sve što se desi njihova odgovornost. Neki pak nikada ne susreću ljude koji
su se uspješno oporavili, ili nailaze na toliko kriza uslijed naglog sustezanja da
pretpostavljaju da se nitko ni ne može skinuti s lijekova.
Ukoliko vaš liječnik ne podržava vaše ciljeve, pitajte ga da vam detaljno objasni svoje
razloge. Pažljivo uzmite u obzir ono što govori – ukoliko to ima smisla, možda ćete
poželjeti ponovno procijeniti vaš plan. Možda ćete htjeti da vam prijatelj ili saveznik
Ljudima se često govori da je, bez obzira na nuspojave, uvijek bolje koristiti
psihofarmake nego patiti od “neliječenih” psihičkih poremećaja. Neki liječnici tvrde da
psihički poremećaji imaju “rasplamsavajući” učinak, da je rana primjena lijekova
najbolja ili da je ludilo toksično, a da lijekovi predstavljaju “zaštitu za živčani sustav”.
Ove teorije ostaju nedokazane – iako kontinuirana kriza i život izvan kontrole zasigurno
mogu biti kumulativni stresovi. Liječnici nepravedno siju strah: dok lijekovi imaju
ključnu ulogu u pomaganju mnogim ljudima, mnogi drugi su pronašli načine za oporavak
bez psihofarmaka. Mnogi tvrde da su im životi bolji bez lijekova. Svi smo različiti, ali se
ponekad ljudi zaista mogu uspješno nositi sa “psihotičnim” stanjima bez lijekova. Mnoge
ne-zapadne kulture često drugačije reagiraju i imaju drugačije shvaćanje ovih iskustava, i
čak ih smatraju pozitivnim i duhovnim. Odnos prema ludilu i dalje ostaje stvar osobne
odluke.
Ovo nije izbor “ili-ili” između uzimanja psihofarmaka i ne poduzimanja ničega.
Postoje brojne alternative koje možete isprobati. Zapravo, može se ispostaviti da su
problemi koje nazivamo simptomima “psihičkih poremećaja” uzrokovani lijekovima
koje ljudi uzimaju.
Ostajanje na psihofarmacima i smanjenje štete
Ovisno o stupnju krize kroz koju prolazite i preprekama koje stoje između vas i
izvodljivih alternativa, možda ćete odlučiti nastaviti s korištenjem psihofarmaka.
Nemojte se osjećati osuđivanim zato što ste donijeli najbolju moguću odluku. Imate
pravo učiniti ono što je najbolje za vas, drugi ljudi ne znaju kako je to biti vi. U svakom
slučaju bi možda bila dobra ideja odlučiti se za pristup smanjenja štete. Napravite
neophodne promjene kako biste poboljšali kvalitetu svog života i smanjili rizike
povezane s lijekovima koje uzimate:
• Nemojte sve prepustiti lijekovima. Aktivno se zainteresirajte za vaše ukupno
zdravstveno stanje, alternativne tretmane i metode dobrostanja. Pronalaženje novih izvora
njege i brige za sebe može ublažiti štetne učinke lijekova i u konačnici smanjiti vašu
potrebu za njima.
• Održavajte redovite zdravstvene preglede i komunicirajte o lijekovima koje uzimate.
Osigurajte podršku prijatelja i članova obitelji od povjerenja.
• Osigurajte potrebne recepte i rezervne doze lijekova, jer preskakanje doza nadodaje
stres vašem tijelu i mozgu. Ukoliko propustite jednu dozu, nemojte ju nadoknađivati
uzimanjem duple doze.
• Ukoliko uzimate i druge lijekove, obratite pažnju na njihovu međusobnu interakciju.
Pazite da ne uzimate svoje lijekove zajedno s drogama ili alkoholom što bi moglo
pogoršati štetne učinke lijekova i biti opasno.
• Nemojte se isključivo oslanjati na svog liječnika da vas vodi. Učite za sebe i povežite se
s drugima koji su uzimali iste lijekove kao i vi.
• Nastojte otkriti što god možete, iz različitih izvora, o lijekovima koje uzimate. Koristite
za vas zdravu i adekvatnu ishranu, trave i dodatke prehrani da smanjite štetno djelovanje
lijekova.
• Razmotrite opciju smanjivanja doze lijeka, čak i ako ga nemate namjeru u potpunosti
prestati uzimati. Nemojte zaboraviti da čak i malo smanjenje doze može izazvati
simptome sustezanja.
• Ukoliko po prvi put počinjete s uzimanjem lijeka, neki ljudi kažu da izuzetno mala
doza, mnogo manja od preporučene, ponekad može biti djelotvorna i nositi manje rizika.
• Pokušajte svesti broj različitih lijekova koje uzimate na samo one najnužnije, znajući
koji nose najveće rizike. Ukoliko je to moguće, držite se privremene upotrebe.
• Redovno obavljajte pretrage kako biste pratili reakcije na lijek i za svaki novi lijek koji
počinjete uzimati napravite kontrolni test da vidite polazno stanje prije početka njegovog
djelovanja. Pretrage mogu uključivati: štitnjaču, elektrolite, glukozu, razinu litija, gustoću
kostiju, krvni tlak, jetru, EKG, bubrege, ispitivanje kognicije, prolaktin i testiranje na
druge nuspojave. Koristite najbolje, najosjetljivije testove koji su vam dostupni kako
biste što ranije otkrili probleme.
• Antipsihotici ostaju u organizmu i neka istraživanja ukazuju na to da “odmor od
lijekova” od jednog ili dva dana može ublažiti njegovu toksičnost. Ne zaboravite da su
svi različiti.
• Istražujte vaš emotivni odnos s lijekovima. Napravite crtež, igrajte se "zauzimanja
različitih uloga u fiktivnom razgovoru", dajte lijeku glas i poruku te stupite u dijalog s
njim. Poznajete li energiju ili stanje koje vam lijek pruža? Da li možete pronaći druge
načine postizanja tog stanja?
Želim se skinuti sa psihofarmaka ali mi liječnik ne dopušta: što da radim?
Neki liječnici koji propisuju lijekove vole imati kontrolirajući stav i neće podržati vašu
odluku da istražujete skidanje s lijeka. Neki od njih nameću strah od hospitalizacije i
samoubojstva kao opasnost koja prijeti pacijentu. Neki od njih sebe smatraju čuvarima i
smatraju da je sve što se desi njihova odgovornost. Neki pak nikada ne susreću ljude koji
su se uspješno oporavili, ili nailaze na toliko kriza uslijed naglog sustezanja da
pretpostavljaju da se nitko ni ne može skinuti s lijekova.
Ukoliko vaš liječnik ne podržava vaše ciljeve, pitajte ga da vam detaljno objasni svoje
razloge. Pažljivo uzmite u obzir ono što govori – ukoliko to ima smisla, možda ćete
poželjeti ponovno procijeniti vaš plan. Možda ćete htjeti da vam prijatelj ili saveznik
0
pomogne izložiti vaše stajalište, posebno netko tko je u poziciji autoriteta poput člana
obitelji, psihoterapeuta ili zdravstvenog djelatnika. Jasno predstavite svoje razloge.
Objasnite da razumijete rizike i opišite kako se pažljivo i s dobrim planom pripremate
uvesti promjene. Dajte im primjerak ovog Vodiča i obrazujte ih o istraživanjima
vezanima uz vašu odluku i uz mnoge slučajeve gdje su ljudi uspješno smanjili i prestali
uzimati svoje lijekove. Jasno opišite svoje razloge. Podsjetite svog liječnika da je njegov
posao da vama pomogne da pomognete sami sebi, a ne da upravlja vašim životom za vas,
te da su rizici koje preuzimate vaši.
U svim područjima medicine danas, pacijenti postaju osnaženi korisnici, stoga nemojte
odustati! Možda ćete morati obavijestiti svog liječnika da imate namjeru provesti svoj
plan u svakom slučaju: ponekad će surađivati s vama čak i ako ne odobravaju vašu
odluku. Ukoliko onaj tko vam je propisao lijek i dalje ne pruža podršku, razmotrite opciju
prelaska kod drugog liječnika. Također se možete osloniti na zdravstvenog djelatnika
poput medicinskih sestara, naturopata ili akupunkturista. Ponekad ljudi počnu sa
smanjivanjem doza svog lijeka bez da obavijeste svog liječnika ili savjetnika. Ovo nije
najbolja opcija, ali može se shvatiti u mnogim okolnostima, kao npr. ukoliko imate
povlastice koje biste mogli ugroziti u slučaju da vas proglase “nesuradljivim”. Pažljivo
odvagnite rizike takvog pristupa.
MIND, vodeća udruga iz Ujedinjenog Kraljevstva, otkrila je u svojoj studiji o skidanju sa
psihofarmaka da “osobe koje su se skinule s lijekova protivno savjetima svog liječnika
imaju jednake šanse da uspiju kao i oni čiji liječnici su se složili da to treba učiniti”. S
obzirom na rezultate ovog istraživanja, u MIND-u su došli do zaključka da liječnici
ponekad provode preveliku kontrolu, te su stoga izmijenili svoju službenu politiku:
MIND više ne preporučuje da ljudi pokušaju prestati uzimati lijekove samo uz odobrenje
doktora. Podrška je ipak najbolja opcija, stoga pokušajte surađivati s onima koji vam
propisuju lijekove ukoliko je to moguće.
Prije nego započnete sa skidanjem s lijekova
Svi smo različiti i ne postoji kalup niti standardni način sustezanja ni za jedan
psihofarmak.
Ovo što slijedi je okvirni pristup korak po korak koji je mnogima bio koristan. Namjera
mu je da ga možete prilagoditi vlastitim potrebama. Pažljivo promatrajte: pratite što vam
tijelo i srce govore i potražite savjet osoba kojima je stalo do vas. I konačno, vodite
bilješke o načinu na koji ste smanjili doze lijekova i što se događalo, tako da možete
proučavati promjene kroz koje prolazite i podučiti druge o vašem iskustvu.
Prikupite informacije o vašim lijekovima i sustezanju
Pripremite se tako što ćete naučiti sve što možete o sustezanju od vašeg psihofarmaka.
Čitajte i ustaljene i alternativne izvore informacija, uključujući i web stranicu Beyond
Meds. Sastajte se i razgovarajte o smanjivanju s drugima. Navedite koje štetne učinke
primjećujete i pobrinite se da radite odgovarajuće pretrage. Na kraju ovog vodiča nalaze
se dodatni izvori informacija.
Izbor trenutka
obitelji, psihoterapeuta ili zdravstvenog djelatnika. Jasno predstavite svoje razloge.
Objasnite da razumijete rizike i opišite kako se pažljivo i s dobrim planom pripremate
uvesti promjene. Dajte im primjerak ovog Vodiča i obrazujte ih o istraživanjima
vezanima uz vašu odluku i uz mnoge slučajeve gdje su ljudi uspješno smanjili i prestali
uzimati svoje lijekove. Jasno opišite svoje razloge. Podsjetite svog liječnika da je njegov
posao da vama pomogne da pomognete sami sebi, a ne da upravlja vašim životom za vas,
te da su rizici koje preuzimate vaši.
U svim područjima medicine danas, pacijenti postaju osnaženi korisnici, stoga nemojte
odustati! Možda ćete morati obavijestiti svog liječnika da imate namjeru provesti svoj
plan u svakom slučaju: ponekad će surađivati s vama čak i ako ne odobravaju vašu
odluku. Ukoliko onaj tko vam je propisao lijek i dalje ne pruža podršku, razmotrite opciju
prelaska kod drugog liječnika. Također se možete osloniti na zdravstvenog djelatnika
poput medicinskih sestara, naturopata ili akupunkturista. Ponekad ljudi počnu sa
smanjivanjem doza svog lijeka bez da obavijeste svog liječnika ili savjetnika. Ovo nije
najbolja opcija, ali može se shvatiti u mnogim okolnostima, kao npr. ukoliko imate
povlastice koje biste mogli ugroziti u slučaju da vas proglase “nesuradljivim”. Pažljivo
odvagnite rizike takvog pristupa.
MIND, vodeća udruga iz Ujedinjenog Kraljevstva, otkrila je u svojoj studiji o skidanju sa
psihofarmaka da “osobe koje su se skinule s lijekova protivno savjetima svog liječnika
imaju jednake šanse da uspiju kao i oni čiji liječnici su se složili da to treba učiniti”. S
obzirom na rezultate ovog istraživanja, u MIND-u su došli do zaključka da liječnici
ponekad provode preveliku kontrolu, te su stoga izmijenili svoju službenu politiku:
MIND više ne preporučuje da ljudi pokušaju prestati uzimati lijekove samo uz odobrenje
doktora. Podrška je ipak najbolja opcija, stoga pokušajte surađivati s onima koji vam
propisuju lijekove ukoliko je to moguće.
Prije nego započnete sa skidanjem s lijekova
Svi smo različiti i ne postoji kalup niti standardni način sustezanja ni za jedan
psihofarmak.
Ovo što slijedi je okvirni pristup korak po korak koji je mnogima bio koristan. Namjera
mu je da ga možete prilagoditi vlastitim potrebama. Pažljivo promatrajte: pratite što vam
tijelo i srce govore i potražite savjet osoba kojima je stalo do vas. I konačno, vodite
bilješke o načinu na koji ste smanjili doze lijekova i što se događalo, tako da možete
proučavati promjene kroz koje prolazite i podučiti druge o vašem iskustvu.
Prikupite informacije o vašim lijekovima i sustezanju
Pripremite se tako što ćete naučiti sve što možete o sustezanju od vašeg psihofarmaka.
Čitajte i ustaljene i alternativne izvore informacija, uključujući i web stranicu Beyond
Meds. Sastajte se i razgovarajte o smanjivanju s drugima. Navedite koje štetne učinke
primjećujete i pobrinite se da radite odgovarajuće pretrage. Na kraju ovog vodiča nalaze
se dodatni izvori informacija.
Izbor trenutka
0
Kada je pravo vrijeme za krenuti sa skidanjem s lijeka? Kada je loše vrijeme za to?
Izbor trenutka je vrlo važan kada želite smanjiti lijekove. Obično je bolje pričekati da sve
što vam je potrebno bude na svom mjestu nego da započnete nespremni (iako ponekad to
sami lijekovi otežavaju). Ne zaboravite da skidanje može biti dugotrajan proces, tako da
bi bilo dobro pripremiti se kao i za bilo koju drugu veliku životnu promjenu. Smanjenje
doza i prestanak uzimanja lijekova vjerovatno neće biti rješenje samo po sebi već će
predstavljati početak novih učenja i izazova.
• Da li imate stabilnost u stambenom statusu, odnosima i dnevnom rasporedu? Da li bi
bilo bolje da se prvo fokusirate na to?
• Da li ste odlagali rješavanje velikih problema ili tema koje zahtijevaju vašu pažnju? Da
li postoji nešto zabrinjavajuće čemu bi trebali dati prednost? Rješavanje nekih drugih
stvari vam može pomoći da steknete bolji osjećaj kontrole.
• Da li ste upravo pušteni iz bolnice ili ste nedavno bili u krizi? Da li je ovo loš trenutak
za početak sustezanja, ili su lijekovi dio problema?
• Da li u ovo doba godine obilježavate neke teške godišnjice? Da li ste osjetljivi na
promjene vremena ili tamu? Predvidite mjesece kada mislite da bi vam moglo biti
najteže.
• Da li primjećujete da se učinci lijekova pogoršavaju ili ste dugo vremena uzimali
lijekove i osjećate da ste „zaglavili“? Da li se osjećate stabilnije i spremnije za
suočavanje s teškim emocijama? Ovo bi mogao biti dobar trenutak za pripremu za
smanjivanje i skidanje s lijeka.
• Napravite spisak izvora stresa koji su dovodili do kriza u prošlosti. Koliko je njih i
danas prisutno? Da li očekujete neke u budućnosti? Uzmite si dovoljno vremena da
adresirate sva ova pitanja prije nego krenete sa smanjivanjem.
Njegujte podršku
- Ukoliko možete, potražite pomoć. Uspostavite, po mogućnosti, suradnički odnos
s osobom koja vam propisuje lijekove, razgovarajte s prijateljima i obitelji i
dobijte podršku razvijajući svoj plan. Objasnite da je moguće da vam se jave
snažne emocije. Potrudite se da drugi budu upoznati s tim da sustezanje može biti
teško, ali da simptomi sustezanja ne moraju nužno značiti "relaps" ("pogoršanje")
ili da je potrebno vratiti se ponovnom uzimanju lijekova. Napravite spisak osoba
koje možete nazvati i kod kojih možete ostati, ukoliko postane teško. Nedostatak
podrške nije nužno prepreka za skidanje s lijekova – neke osobe su prošle kroz taj
proces same, ali generalno gledano, podržavajuća zajednica je važan dio svačijeg
dobrostanja.
- Napravite popis "okidača" i znakova upozorenja. Kako znate da možda idete
ka krizi i što ćete učiniti? Spavanje, izolacija, snažne emocije ili izmijenjena
stanja svijesti bi vam mogli ukazati na to da trebate dodatnu njegu i podršku
dobrostanju.
- Napravite „ludu mapu“ ili „preduputstva“ koja govore drugima što da rade
ukoliko budete imali poteškoća u komuniciranju ili staranju o sebi. Navedite
instrukcije o tome što da vam kažu, koga da kontaktiraju, kako da vam pomognu,
ali i koji tretman i lijekove priželjkujete. Bolnice i profesionalci se oslanjaju na
vaša unaprijed pripremljena uputstva kao usmjerenje, a na koncu, to se može
pravno sprovesti kao "živuća oporuka". Zapamtite, bolnice su samo korak u širem
procesu učenja, a ne znak neuspjeha. Potražite web stranicu Nacionalnog
resursnog centra za psihijatrijska preduputstva (National Resource Center on
Psychiatric Advance Directives) na www.nrc-pad.org.
- Zatražite sveobuhvatnu zdravstvenu procjenu od stručnjaka koji može detaljno
utvrditi vaše zdravstveno stanje i ponuditi vam oporavljujuće i preventivne načine
kako da poboljšate svoje zdravlje. Mnoge osobe sa psihijatrijskim dijagnozama
pate od neadresiranih tjelesnih zdravstvenih problema. Kronične
medicinske/stomatološke poteškoće, izloženost toksinima, bolovi, hormonski
disbalans i zamor nadbubrežne žlijezde mogu vam ugroziti zdravlje, a samim time
otežati smanjivanje ili skidanje s lijekova. Problemi sa štitnjačom, trovanje teškim
metalima, trovanje ugljičnim monoksidom, anemija, lupus, celijakija, alergije,
hipo/hiperglikemija, Addisonova i Cushingova bolest te napadaji mogu oponašati
psihičke bolesti. Za početak, uzmite si vremena posvetiti se svom fizičkom
zdravlju što uključuje potragu za opcijama koje si možete priuštiti. Razmotrite
odlazak kod holističkog stručnjaka: mnogi od njih imaju fleksibilne cijene ili je
pak moguće dogovoriti zamjenske usluge.
- PUNO RUKU ČINI ŠLJAKU LAKU
- Posvetite dodatnu pažnju svom zdravlju prilikom sustezanja od lijekova.
Ovo je stresan proces detoksikacije. Osnažite svoj imunosni sistem s mnogo
odmora, svježe vode, zdrave ishrane, vježbe, sunca, posjeta prirodi i
uspostavljanjem povezanosti sa svojim okruženjem. Osigurajte vježbe za
dobrostanje prije nego počnete.
Izbor trenutka je vrlo važan kada želite smanjiti lijekove. Obično je bolje pričekati da sve
što vam je potrebno bude na svom mjestu nego da započnete nespremni (iako ponekad to
sami lijekovi otežavaju). Ne zaboravite da skidanje može biti dugotrajan proces, tako da
bi bilo dobro pripremiti se kao i za bilo koju drugu veliku životnu promjenu. Smanjenje
doza i prestanak uzimanja lijekova vjerovatno neće biti rješenje samo po sebi već će
predstavljati početak novih učenja i izazova.
• Da li imate stabilnost u stambenom statusu, odnosima i dnevnom rasporedu? Da li bi
bilo bolje da se prvo fokusirate na to?
• Da li ste odlagali rješavanje velikih problema ili tema koje zahtijevaju vašu pažnju? Da
li postoji nešto zabrinjavajuće čemu bi trebali dati prednost? Rješavanje nekih drugih
stvari vam može pomoći da steknete bolji osjećaj kontrole.
• Da li ste upravo pušteni iz bolnice ili ste nedavno bili u krizi? Da li je ovo loš trenutak
za početak sustezanja, ili su lijekovi dio problema?
• Da li u ovo doba godine obilježavate neke teške godišnjice? Da li ste osjetljivi na
promjene vremena ili tamu? Predvidite mjesece kada mislite da bi vam moglo biti
najteže.
• Da li primjećujete da se učinci lijekova pogoršavaju ili ste dugo vremena uzimali
lijekove i osjećate da ste „zaglavili“? Da li se osjećate stabilnije i spremnije za
suočavanje s teškim emocijama? Ovo bi mogao biti dobar trenutak za pripremu za
smanjivanje i skidanje s lijeka.
• Napravite spisak izvora stresa koji su dovodili do kriza u prošlosti. Koliko je njih i
danas prisutno? Da li očekujete neke u budućnosti? Uzmite si dovoljno vremena da
adresirate sva ova pitanja prije nego krenete sa smanjivanjem.
Njegujte podršku
- Ukoliko možete, potražite pomoć. Uspostavite, po mogućnosti, suradnički odnos
s osobom koja vam propisuje lijekove, razgovarajte s prijateljima i obitelji i
dobijte podršku razvijajući svoj plan. Objasnite da je moguće da vam se jave
snažne emocije. Potrudite se da drugi budu upoznati s tim da sustezanje može biti
teško, ali da simptomi sustezanja ne moraju nužno značiti "relaps" ("pogoršanje")
ili da je potrebno vratiti se ponovnom uzimanju lijekova. Napravite spisak osoba
koje možete nazvati i kod kojih možete ostati, ukoliko postane teško. Nedostatak
podrške nije nužno prepreka za skidanje s lijekova – neke osobe su prošle kroz taj
proces same, ali generalno gledano, podržavajuća zajednica je važan dio svačijeg
dobrostanja.
- Napravite popis "okidača" i znakova upozorenja. Kako znate da možda idete
ka krizi i što ćete učiniti? Spavanje, izolacija, snažne emocije ili izmijenjena
stanja svijesti bi vam mogli ukazati na to da trebate dodatnu njegu i podršku
dobrostanju.
- Napravite „ludu mapu“ ili „preduputstva“ koja govore drugima što da rade
ukoliko budete imali poteškoća u komuniciranju ili staranju o sebi. Navedite
instrukcije o tome što da vam kažu, koga da kontaktiraju, kako da vam pomognu,
ali i koji tretman i lijekove priželjkujete. Bolnice i profesionalci se oslanjaju na
vaša unaprijed pripremljena uputstva kao usmjerenje, a na koncu, to se može
pravno sprovesti kao "živuća oporuka". Zapamtite, bolnice su samo korak u širem
procesu učenja, a ne znak neuspjeha. Potražite web stranicu Nacionalnog
resursnog centra za psihijatrijska preduputstva (National Resource Center on
Psychiatric Advance Directives) na www.nrc-pad.org.
- Zatražite sveobuhvatnu zdravstvenu procjenu od stručnjaka koji može detaljno
utvrditi vaše zdravstveno stanje i ponuditi vam oporavljujuće i preventivne načine
kako da poboljšate svoje zdravlje. Mnoge osobe sa psihijatrijskim dijagnozama
pate od neadresiranih tjelesnih zdravstvenih problema. Kronične
medicinske/stomatološke poteškoće, izloženost toksinima, bolovi, hormonski
disbalans i zamor nadbubrežne žlijezde mogu vam ugroziti zdravlje, a samim time
otežati smanjivanje ili skidanje s lijekova. Problemi sa štitnjačom, trovanje teškim
metalima, trovanje ugljičnim monoksidom, anemija, lupus, celijakija, alergije,
hipo/hiperglikemija, Addisonova i Cushingova bolest te napadaji mogu oponašati
psihičke bolesti. Za početak, uzmite si vremena posvetiti se svom fizičkom
zdravlju što uključuje potragu za opcijama koje si možete priuštiti. Razmotrite
odlazak kod holističkog stručnjaka: mnogi od njih imaju fleksibilne cijene ili je
pak moguće dogovoriti zamjenske usluge.
- PUNO RUKU ČINI ŠLJAKU LAKU
- Posvetite dodatnu pažnju svom zdravlju prilikom sustezanja od lijekova.
Ovo je stresan proces detoksikacije. Osnažite svoj imunosni sistem s mnogo
odmora, svježe vode, zdrave ishrane, vježbe, sunca, posjeta prirodi i
uspostavljanjem povezanosti sa svojim okruženjem. Osigurajte vježbe za
dobrostanje prije nego počnete.
0
Istražite svoj stav
Vjerujte da možete poboljšati svoj život. S pravim stavom moći ćete načiniti pozitivne
promjene, bilo da je riječ o skidanju, smanjenju uzimanja lijekova ili poboljšanju
zdravstvenog stanja. Mnoge osobe, iako su desetljećima koristile visoke doze
psihofarmaka, uspjele su se skinuti, dok su drugi reducirali doze lijekova ili poboljšali
kvalitetu svog života na neke druge načine. Dajte si do znanja da možete preuzeti veću
kontrolu nad vlastitim zdravljem i životom. Pobrinite se da ljudi oko vas vjeruju u vaš
kapacitet za postizanje promjene.
Upamtite da samo smanjenje vaše doze može biti velik i možda dovoljan korak, stoga,
budite fleksibilni! Važna je stvar da vi vjerujete u poboljšanje vlastitog života i
preuzimanje kontrole nad izborom lijekova.
Pripremite se osjetiti snažne emocije
Kad ćete se skidati sa psihofarmaka, vjerovatno ćete morati naučiti nove načine
suočavanja s osjećajima i doživljajima. Možda postanete osjetljiviji i ranjiviji neko
vrijeme. Budite strpljivi sa sobom i uz podršku učinite najbolje što možete. Zapamtite da
nam život neprestano donosi izazove: snažne emocije nisu nužno znakovi krize ili
simptomi koji zahtijevaju potrebu za više lijekova. Normalno je da povremeno
doživljavate negativne osjećaje ili izmijenjena stanja svijesti: to može biti dio bogatstva i
dubine onoga što vi jeste. Razgovarajte s drugima o tome kroz što prolazite, pokušajte
ostati u kontaktu sa osjetima u vašem tijelu i postupno osnažite svoje vještine. Recite
bliskim osobama što da urade ili da kažu, a da pomaže.
Planirajte alternativne strategije snalaženja
Nije uvijek moguće, ali ukoliko imate priliku, uspostavite alternative prije nego počnete
sa smanjenjem doze lijekova. Prije ste se oslanjali na lijekove, stoga su vam možda
potrebni novi mehanizmi snalaženja. Postoje mnoge alternative kao što su grupe podrške
jednakih, ishrana, holistički pristup zdravlju, vježbanje, terapija, duhovnost i boravak u
prirodi. Svaka osoba je drugačija, stoga će biti potrebno neko vrijeme da pronađete svoj
"osobni lijek" koji djeluje. Prije nego započnete proces skidanja sa lijekova, bilo bi dobro
da steknete povjerenje u vaše nove mehanizme snalaženja. Pobrinite se da upoznate
pomagače s vašim alternativama i da vam napominju da ih koristite. Ukoliko ste u
mogućnosti, dajte si dovoljno vremena da prvo uspostavite svoje alternative.
Rad na strahu
Mnoge osobe koje su se skinule sa psihofarmaka izvještavaju da je najveća prepreka
započinjanju procesa upravo strah. Može vas zabrinuti ponovni odlazak u bolnicu,
gubitak posla, konflikti s prijateljima i obitelji, okidanje snažnih izmijenjenih stanja
svijesti, suočavanje s teškim sustezanjem, izazivanje suicidalnih osjećaja ili udaljavanje
od mehanizama snalaženja za probleme i emocije koje su u temeljima svega. S obzirom
na to da mogu postojati stvarni rizici, određeni strah je i razumljiv.
Početak redukcije lijekova je poput početka putovanja: nepoznato može biti uzbuđujuća
mogućnost ili zastrašujuća prijetnja. Važno je primiti na znanje da ste danas možda
sasvim drugačija osoba u odnosu na vrijeme kada ste tek počeli koristiti psihofarmake.
Možda ste se razvili kao osoba, razvili nove vještine i stekli nove spoznaje.
Vjerujte da možete poboljšati svoj život. S pravim stavom moći ćete načiniti pozitivne
promjene, bilo da je riječ o skidanju, smanjenju uzimanja lijekova ili poboljšanju
zdravstvenog stanja. Mnoge osobe, iako su desetljećima koristile visoke doze
psihofarmaka, uspjele su se skinuti, dok su drugi reducirali doze lijekova ili poboljšali
kvalitetu svog života na neke druge načine. Dajte si do znanja da možete preuzeti veću
kontrolu nad vlastitim zdravljem i životom. Pobrinite se da ljudi oko vas vjeruju u vaš
kapacitet za postizanje promjene.
Upamtite da samo smanjenje vaše doze može biti velik i možda dovoljan korak, stoga,
budite fleksibilni! Važna je stvar da vi vjerujete u poboljšanje vlastitog života i
preuzimanje kontrole nad izborom lijekova.
Pripremite se osjetiti snažne emocije
Kad ćete se skidati sa psihofarmaka, vjerovatno ćete morati naučiti nove načine
suočavanja s osjećajima i doživljajima. Možda postanete osjetljiviji i ranjiviji neko
vrijeme. Budite strpljivi sa sobom i uz podršku učinite najbolje što možete. Zapamtite da
nam život neprestano donosi izazove: snažne emocije nisu nužno znakovi krize ili
simptomi koji zahtijevaju potrebu za više lijekova. Normalno je da povremeno
doživljavate negativne osjećaje ili izmijenjena stanja svijesti: to može biti dio bogatstva i
dubine onoga što vi jeste. Razgovarajte s drugima o tome kroz što prolazite, pokušajte
ostati u kontaktu sa osjetima u vašem tijelu i postupno osnažite svoje vještine. Recite
bliskim osobama što da urade ili da kažu, a da pomaže.
Planirajte alternativne strategije snalaženja
Nije uvijek moguće, ali ukoliko imate priliku, uspostavite alternative prije nego počnete
sa smanjenjem doze lijekova. Prije ste se oslanjali na lijekove, stoga su vam možda
potrebni novi mehanizmi snalaženja. Postoje mnoge alternative kao što su grupe podrške
jednakih, ishrana, holistički pristup zdravlju, vježbanje, terapija, duhovnost i boravak u
prirodi. Svaka osoba je drugačija, stoga će biti potrebno neko vrijeme da pronađete svoj
"osobni lijek" koji djeluje. Prije nego započnete proces skidanja sa lijekova, bilo bi dobro
da steknete povjerenje u vaše nove mehanizme snalaženja. Pobrinite se da upoznate
pomagače s vašim alternativama i da vam napominju da ih koristite. Ukoliko ste u
mogućnosti, dajte si dovoljno vremena da prvo uspostavite svoje alternative.
Rad na strahu
Mnoge osobe koje su se skinule sa psihofarmaka izvještavaju da je najveća prepreka
započinjanju procesa upravo strah. Može vas zabrinuti ponovni odlazak u bolnicu,
gubitak posla, konflikti s prijateljima i obitelji, okidanje snažnih izmijenjenih stanja
svijesti, suočavanje s teškim sustezanjem, izazivanje suicidalnih osjećaja ili udaljavanje
od mehanizama snalaženja za probleme i emocije koje su u temeljima svega. S obzirom
na to da mogu postojati stvarni rizici, određeni strah je i razumljiv.
Početak redukcije lijekova je poput početka putovanja: nepoznato može biti uzbuđujuća
mogućnost ili zastrašujuća prijetnja. Važno je primiti na znanje da ste danas možda
sasvim drugačija osoba u odnosu na vrijeme kada ste tek počeli koristiti psihofarmake.
Možda ste se razvili kao osoba, razvili nove vještine i stekli nove spoznaje.
0
ćete pristupati stvarima sada nego kada ste prvi put počeli uzimati lijekove. Moguće je da
izvori stresa iz prošlosti više nisu prisutni i da su se životne okolnosti promijenile.
Ukoliko budete imali bilo kakve poteškoće, to ne znači nužno da su to simptomi
poremećaja ili da vam je potreban lijek.
Moglo bi biti od koristi da napravite spisak vaših strahova i da vam prijatelj pomogne u
pregledavanju što je od toga realno, a šta je možda preuveličano, te što ste možda
propustili navesti. Da li možete biti realni kada su vaši strahovi u pitanju i iskreni o
raznim mogućnostima? Kakvu vrstu pripreme možete učiniti? Kakve izvore, vještine i
podršku imate? Da li vjerujete u nadu i transformaciju?
Budućnost ne mora nužno biti ista kao i prošlost: ne dozvolite da vas oznaka
"poremećaja" ili crna predviđanja doktora uvjere da je promjena nemoguća.
Povremena upotreba: uzimanje lijekova s vremena na vrijeme
Za neke lijekove je potrebno vrijeme da bi se osjetilo njihovo djelovanje u tijelu dok
drugi – posebno oni koji pomažu kod spavanja i epizoda uznemirenosti – djeluju odmah.
Bilo bi mudro da ih upotrijebite ponekad za odmor, da spriječite krizu ili da se zaštitite
kada počnete zapadati u preplavljujuće emocionalne krajnosti. Budite fleksibilni ali i
oprezni prilikom razmatranja srednjeg puta između svakodnevnog korištenja i
povremenog korištenja po potrebi. Mnoge osobe koje su se skinule s lijekova koriste ih
ponovo nakon nekog vremena, recimo upotrebljavaju antipsihotike ili benzodiazepine
(anksiolitike) kada osjete potrebu. Postoji vrlo malo istraživanja o mogućim rizicima
prilikom skidanja i ponovnog uzimanja litija, antidepresiva i antikonvulziva.
Koje su alternative korištenju psihofarmaka?
• Prijateljstvo – s osobama koje vjeruju u vašu mogućnost osnaživanja – može
se pokazati zaista bitnim. U idealnom slučaju, ovo bi trebali biti ljudi koji su vas
vidjeli tijekom vaših "loših dana", s kojima možete biti iskreni, koji su uz vas
kada ste u nevolji i koji su spremni na poteškoće koje se mogu pojaviti prilikom
sustezanja od lijekova. U isto vrijeme, to trebaju biti prijatelji koji znaju granice
onog što mogu ponuditi i kako reći "ne" da bi se zaštitili od sagorijevanja.
• Razmislite o prestanku korištenja alkohola i droga. Neke osobe su osjetljivije
od drugih, te ono što utječe na vaše prijatelje može još snažnije utjecati na vas.
Suzdržavanje od droga i alkohola može poboljšati vaše psihičko zdravlje, a čak i
blaže tvari poput kofeina mogu nekim osobama uzdrmati zdravlje, stabilnost i
spavanje. Šećer (uključujući i slatke sokove) i čokolada također mogu utjecati na
raspoloženje pa tako neke osobe imaju reakcije od povećanog nivoa šećera ili
kofeina u krvi koje se mogu pogrešno protumačiti kao psihoza. Budite oprezni s
marihuanom: nekome može ublažiti simptome sustezanja od lijekova dok kod
drugih može doprinijeti depresivnosti ili psihotičnim krizama.
• Odmor. Pronađite načine da osigurate zdravu rutinu spavanja. Kratkoročna
upotreba benzodiazepina (anksiolitika) može poslužiti kao dobra rezervna
varijanta, ali prvo počnite s vježbanjem, travama poput valerijane (upotrebljavajte
povremeno) i grozničnice (šišak, Scutellaria barbata), homeopatijom i dodacima
prehrani kao što su melatonin, kalcij i magnezij. Ukoliko imate problema sa
spavanjem, obratite pažnju na stres ili sukobe koji možda tome doprinose i
razmotrite izbacivanje kofeina iz prehrane, poput onog u kavi, čaju i sokovima.
Čak i ako spavate dovoljno, ipak ćete se najbolje odmoriti ako zaspete navečer
prije 11 sati. Dajte si vremena za relaksaciju prije nego legnete u krevet, bez
kompjutera i sličnih podražaja. Odspavajte i po danu, ukoliko to ne ometa vaš
večernji raspored za spavanje, a ako ne možete uopće spavati preko dana, koristit
će vam i da budni odmarate u tišini.
• Budite strpljivi. Vrijeme je ponekad na vašoj strani, posebno kada je skidanje s
lijekova u pitanju, i vašem prirodnom procesu liječenja potrebno je samo
strpljenje.
• Ishrana može imati veliku ulogu u psihičkoj stabilnosti i sveukupnom
zdravlju. Istražite da li ste možda alergični na neku vrstu hrane poput glutena,
kofeina i mlijeka. Razmotrite i uzimanje dodataka prehrani koji mnogima djeluju
blagotvorno na mozak i pomažu u ozdravljenju tijela kao što su vitamin C, riblje
ulje, esencijalne masne kiseline, vitamini D i B, aminokiseline (poput GABA, 5-
HTP, tirozin i tenin) i probiotici za obnavljanje zdrave probave. Jedite mnogo
povrća, bjelančevina, svježeg voća i zdravih zasićenih masnoća te se pazite
nezdrave hrane (pokušajte zamijeniti hranu za kojom žudite sa zdravijim
alternativama). Budite pažljivi kada je u pitanju vegetarijanska i veganska
prehrana – može vam pomoći, ali može učiniti i da se osjećate slabo i
neuzemljeno. Na neke osobe utječu i umjetni zaslađivači, konzervansi i ostale
kemikalije u obrađenoj hrani. Naučite o glikemijskom indeksu u hrani, ukoliko
vam je šećer u krvi nestabilan. Ukoliko koristite biljne ili medicinske lijekove za
tjelesne bolesti, savjetujte se sa travarom o tome kako djeluju u interakciji s
dodacima, posebno ukoliko ste trudne ili dojite.
• Vježbe poput hodanja, istezanja, bavljenja sportom, plivanja ili vožnje bicikla
mogu znatno smanjiti anksioznost i stres. Vježbanje također pomaže tijelu
prilikom detoksikacije. Kod stresa, nekim osobama je korisna i meditacija.
• Pijte mnogo svježe vode (bez dodataka) tijekom cijelog dana: voda je od velikog
značaja za tjelesnu sposobnost detoksikacije. Svaka čaša alkoholnog pića, kave,
crnog čaja ili gaziranih pića vas dehidrira i potrebno je da za svako navedeno piće
popijete određenu količinu vode. Ukoliko voda iz vaše slavine nije
zadovoljavajuće kvalitete, razmislite o ugrađivanju filtera. Ukoliko se znojite,
suviše vam je vruće ili ste dehidrirani, potrudite se nadomjestiti natrij, šećer i
kalij.
• Izloženost kemikalijama i otrovi u okruženju mogu uznemiriti tijelo i
uzrokovati tjelesne i psihičke probleme, ponekad poprilično teške. Ukoliko ste
u mogućnosti, smanjite vašu izloženost zagađivačima kao što su plinovi iz tepiha,
namještaja i sredstava za čišćenje domaćinstva, buka, boje, ugljični monoksid,
vanjski zagađivači i fluorescentna svjetla. Uzmite u obzir i odstranjivanje živinih
zubnih plombi. Neke osobe koje se skidaju sa psihofarmaka mogu biti osjetljivije
na toksine tijekom određenog perioda.
izvori stresa iz prošlosti više nisu prisutni i da su se životne okolnosti promijenile.
Ukoliko budete imali bilo kakve poteškoće, to ne znači nužno da su to simptomi
poremećaja ili da vam je potreban lijek.
Moglo bi biti od koristi da napravite spisak vaših strahova i da vam prijatelj pomogne u
pregledavanju što je od toga realno, a šta je možda preuveličano, te što ste možda
propustili navesti. Da li možete biti realni kada su vaši strahovi u pitanju i iskreni o
raznim mogućnostima? Kakvu vrstu pripreme možete učiniti? Kakve izvore, vještine i
podršku imate? Da li vjerujete u nadu i transformaciju?
Budućnost ne mora nužno biti ista kao i prošlost: ne dozvolite da vas oznaka
"poremećaja" ili crna predviđanja doktora uvjere da je promjena nemoguća.
Povremena upotreba: uzimanje lijekova s vremena na vrijeme
Za neke lijekove je potrebno vrijeme da bi se osjetilo njihovo djelovanje u tijelu dok
drugi – posebno oni koji pomažu kod spavanja i epizoda uznemirenosti – djeluju odmah.
Bilo bi mudro da ih upotrijebite ponekad za odmor, da spriječite krizu ili da se zaštitite
kada počnete zapadati u preplavljujuće emocionalne krajnosti. Budite fleksibilni ali i
oprezni prilikom razmatranja srednjeg puta između svakodnevnog korištenja i
povremenog korištenja po potrebi. Mnoge osobe koje su se skinule s lijekova koriste ih
ponovo nakon nekog vremena, recimo upotrebljavaju antipsihotike ili benzodiazepine
(anksiolitike) kada osjete potrebu. Postoji vrlo malo istraživanja o mogućim rizicima
prilikom skidanja i ponovnog uzimanja litija, antidepresiva i antikonvulziva.
Koje su alternative korištenju psihofarmaka?
• Prijateljstvo – s osobama koje vjeruju u vašu mogućnost osnaživanja – može
se pokazati zaista bitnim. U idealnom slučaju, ovo bi trebali biti ljudi koji su vas
vidjeli tijekom vaših "loših dana", s kojima možete biti iskreni, koji su uz vas
kada ste u nevolji i koji su spremni na poteškoće koje se mogu pojaviti prilikom
sustezanja od lijekova. U isto vrijeme, to trebaju biti prijatelji koji znaju granice
onog što mogu ponuditi i kako reći "ne" da bi se zaštitili od sagorijevanja.
• Razmislite o prestanku korištenja alkohola i droga. Neke osobe su osjetljivije
od drugih, te ono što utječe na vaše prijatelje može još snažnije utjecati na vas.
Suzdržavanje od droga i alkohola može poboljšati vaše psihičko zdravlje, a čak i
blaže tvari poput kofeina mogu nekim osobama uzdrmati zdravlje, stabilnost i
spavanje. Šećer (uključujući i slatke sokove) i čokolada također mogu utjecati na
raspoloženje pa tako neke osobe imaju reakcije od povećanog nivoa šećera ili
kofeina u krvi koje se mogu pogrešno protumačiti kao psihoza. Budite oprezni s
marihuanom: nekome može ublažiti simptome sustezanja od lijekova dok kod
drugih može doprinijeti depresivnosti ili psihotičnim krizama.
• Odmor. Pronađite načine da osigurate zdravu rutinu spavanja. Kratkoročna
upotreba benzodiazepina (anksiolitika) može poslužiti kao dobra rezervna
varijanta, ali prvo počnite s vježbanjem, travama poput valerijane (upotrebljavajte
povremeno) i grozničnice (šišak, Scutellaria barbata), homeopatijom i dodacima
prehrani kao što su melatonin, kalcij i magnezij. Ukoliko imate problema sa
spavanjem, obratite pažnju na stres ili sukobe koji možda tome doprinose i
razmotrite izbacivanje kofeina iz prehrane, poput onog u kavi, čaju i sokovima.
Čak i ako spavate dovoljno, ipak ćete se najbolje odmoriti ako zaspete navečer
prije 11 sati. Dajte si vremena za relaksaciju prije nego legnete u krevet, bez
kompjutera i sličnih podražaja. Odspavajte i po danu, ukoliko to ne ometa vaš
večernji raspored za spavanje, a ako ne možete uopće spavati preko dana, koristit
će vam i da budni odmarate u tišini.
• Budite strpljivi. Vrijeme je ponekad na vašoj strani, posebno kada je skidanje s
lijekova u pitanju, i vašem prirodnom procesu liječenja potrebno je samo
strpljenje.
• Ishrana može imati veliku ulogu u psihičkoj stabilnosti i sveukupnom
zdravlju. Istražite da li ste možda alergični na neku vrstu hrane poput glutena,
kofeina i mlijeka. Razmotrite i uzimanje dodataka prehrani koji mnogima djeluju
blagotvorno na mozak i pomažu u ozdravljenju tijela kao što su vitamin C, riblje
ulje, esencijalne masne kiseline, vitamini D i B, aminokiseline (poput GABA, 5-
HTP, tirozin i tenin) i probiotici za obnavljanje zdrave probave. Jedite mnogo
povrća, bjelančevina, svježeg voća i zdravih zasićenih masnoća te se pazite
nezdrave hrane (pokušajte zamijeniti hranu za kojom žudite sa zdravijim
alternativama). Budite pažljivi kada je u pitanju vegetarijanska i veganska
prehrana – može vam pomoći, ali može učiniti i da se osjećate slabo i
neuzemljeno. Na neke osobe utječu i umjetni zaslađivači, konzervansi i ostale
kemikalije u obrađenoj hrani. Naučite o glikemijskom indeksu u hrani, ukoliko
vam je šećer u krvi nestabilan. Ukoliko koristite biljne ili medicinske lijekove za
tjelesne bolesti, savjetujte se sa travarom o tome kako djeluju u interakciji s
dodacima, posebno ukoliko ste trudne ili dojite.
• Vježbe poput hodanja, istezanja, bavljenja sportom, plivanja ili vožnje bicikla
mogu znatno smanjiti anksioznost i stres. Vježbanje također pomaže tijelu
prilikom detoksikacije. Kod stresa, nekim osobama je korisna i meditacija.
• Pijte mnogo svježe vode (bez dodataka) tijekom cijelog dana: voda je od velikog
značaja za tjelesnu sposobnost detoksikacije. Svaka čaša alkoholnog pića, kave,
crnog čaja ili gaziranih pića vas dehidrira i potrebno je da za svako navedeno piće
popijete određenu količinu vode. Ukoliko voda iz vaše slavine nije
zadovoljavajuće kvalitete, razmislite o ugrađivanju filtera. Ukoliko se znojite,
suviše vam je vruće ili ste dehidrirani, potrudite se nadomjestiti natrij, šećer i
kalij.
• Izloženost kemikalijama i otrovi u okruženju mogu uznemiriti tijelo i
uzrokovati tjelesne i psihičke probleme, ponekad poprilično teške. Ukoliko ste
u mogućnosti, smanjite vašu izloženost zagađivačima kao što su plinovi iz tepiha,
namještaja i sredstava za čišćenje domaćinstva, buka, boje, ugljični monoksid,
vanjski zagađivači i fluorescentna svjetla. Uzmite u obzir i odstranjivanje živinih
zubnih plombi. Neke osobe koje se skidaju sa psihofarmaka mogu biti osjetljivije
na toksine tijekom određenog perioda.
0
• Obratite pažnju na druge lijekove koje uzimate za tjelesne dijagnoze. Neki
lijekovi poput steroida Prednisone mogu prouzrokovati anksioznost, probleme sa
spavanjem i psihozu.
• Hormoni igraju veliku ulogu u emocionalnoj stabilnosti. Ukoliko vam je
menstrualni ciklus neredovit ili imate nagle hormonalne promjene, potražite
pomoć od zdravstvenog stručnjaka.
• Neki holistički stručnjaci poput homeopata, naturopata, travara i
akupunkturista su obučeni da pomognu osobama prilikom smanjenja
korištenja psihofarmaka. Oni mogu ponuditi snažne netoksične alternative koje
mogu pomoći kod anksioznosti, nesanice i drugih simptoma. Tražite preporuku od
nekoga kome vjerujete, jer svi stručnjaci alternativne medicine ne pružaju uvijek
podršku. Pokušajte učiniti preporučene promjene u stilu življenja poput ishrane i
tjelovježbe. Ukoliko je novac prepreka, ustrajte: neki imaju fleksibilni cjenik i
mogućnost razmjene usluga, ili čak postoje i neke druge opcije. Ukoliko uzimate
neke trave, provjerite kako djeluju u interakciji s drugim lijekovima.
• Grupe podrške jednakih, terapeut, maser ili tjelesni terapeut i energetski
iscjelitelj mogu vam biti od velike pomoći. Dajte si vremena da uđete u ulogu
učesnika ili klijenta po prvi put.
• Duhovnost pomaže mnogim osobama da izdrže patnje. Pronađite neosuđujući
pristup, koji vas prihvaća onakve kakvi jeste.
• Boravak u prirodi, u okruženju biljaka i životinja, može vam pomoći da se
usredotočite i može vam pružiti širi pogled na vašu situaciju.
• Umjetnost, muzika, zanat, ples i kreativnost su snažni načini za izražavanje
onog što je nedokučivo riječima te za otkrivanje smisla u vašem iskušenjima.
Čak i crtež bojicama ili jednostavan kolaž na temu "Što sada osjećam?" može biti
od velike pomoći; slušanje muzike koja ispunjava, također i na slušalice, je luka
spasa za mnoge.
• Uzmite u obzir mreže podrške na internetu, poput "Beyond Meds" (Onkraj
lijekova), www.benzo.org.uk i www.theicarusproject.net kao dodatnu podršku,
ali, ukoliko je to moguće, ne kao zamjenu za direktnu podršku.
Skidanje s lijekova: korak po korak
Sigurno smanjenje doze lijekova
Sljedeća sagledavanja su uopćena i isti obrazac ne odgovora svima:
• Obično je najbolje ići polako i smanjivati dozu lijekova postupno. Iako se
neke osobe uspješno skinu s lijekova u potpunosti ili brzo, naglo skidanje sa
psihofarmaka može potaknuti opasne učinke sustezanja, uključujući napadaje i
psihozu. Kao opći princip vrijedi: što ste duže koristili lijekove, vjerojatno će vam
trebati više vremena da se s njih i skinete. Nekima su potrebne godine da se
uspješno skinu s lijekova.
• Započnite s jednim lijekom. Da krenete od njega, izaberite onaj lijek od kojeg
imate najgore negativne učinke, lijek za koji smatrate da vam je najmanje
potreban, onaj lijek s kojeg biste se mogli najlakše skinuti ili jednostavno lijek
koji vas najviše privlači.
• Napravite plan. Neke osobe mogu ići sporije ili brže, ali dobra smjernica je da se
doza smanjuje za 10% ili manje od vaše uobičajene doze svaka dva do tri tjedna
ili duže. Radite na ovaj način dok ne postignete pola prvobitne doze i onda opet
smanjujte za 10% od te nove razine. Napravite dijagram koji će pokazivati koliko
ćete uzimati svakog lijeka. Nabavite tablete drugih jačina, rezač tableta (iako se
neke tablete ne smiju rezati) ili doze za mjerenje. Na primjer, ukoliko počinjete s
400 mg dnevno, možete tu dozu reducirati za 10% (40 mg) na 360 mg. Poslije dva
tjedna ili više, ukoliko to možete podnijeti, smanjite za novih 40 mg na 320 mg,
potom na 280 mg, 240 mg i tako redom. Ukoliko ste došli na 200 mg i sljedeće
reduciranje za 40 mg vam bude preteško, možete reducirati za 10% od 200 mg
(20 mg) na 180 mg itd. Ipak, ovo su uopćene smjernice te mnogi rade na drugačiji
način. Savjetujte se s farmaceutom (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne
daju savjete vezane uz psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj.
psihijatrima).
• Ukoliko koristite lijek duže vrijeme, možda ćete htjeti započeti s manjim
smanjivanjem i onda ostati neko vrijeme na tom smanjenom nivou. Budite
fleksibilni – potpuno skidanje s lijekova možda nije za vas.
• Iako je postupno smanjenje obično najbolje, neke nuspojave su toliko
ozbiljne, poput malignog neuroleptičkog sindroma ili osipa pri uzimanju
Lamictala, da se stoga naglo sustezanje smatra medicinski neophodnim. Nastavite
s laboratorijskim pretragama i komunicirajte o tome što se dešava.
• Nakon vašeg prvog smanjivanja, pažljivo promatrajte bilo koje posljedice.
Ostanite u stalnoj vezi s liječnikom koji vam propisuje lijek, prijateljima, grupom
podrške ili savjetnikom. Uzmite u obzir vođenje dnevnika vaših simptoma, možda
uz nečiju pomoć. Imajte na umu da, ukoliko se simptomi pogoršaju odmah nakon
što ste smanjili dozu lijeka, to mogu biti učinci sustezanja i da mogu proći.
• Posebno kada su u pitanju antidepresivi i benzodiazepini (anksiolitici), nekad
možete ublažiti sustezanje prelaskom na ekvivalentnu dozu sličnog lijeka koji ima
dulje vrijeme djelovanja – potrebno mu je više vremena da napusti organizam.
Uzmite si vremena da se prilagodite vašem novom lijeku, najmanje dva tjedna ili
čak i duže, ukoliko postoje teškoće uslijed zamjene.
• Ukoliko su vam potrebne vrlo male ili neredovite doze, koristite ljekarne koje
rade prilagođene doze (op. prev. To se odnosi na S.A.D.) ili prijeđite na tekući
oblik lijeka i koristite doze za mjerenje ili špricu za kontrolu doze. Obratite se
vašem farmaceutu jer neke vrste lijekova mogu imati drugačije jačine u tekućem
stanju (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne daju savjete vezane uz
psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj. psihijatrima).
• Ukoliko uzimate lijekove za Parkinsonovu bolest ili neki drugi lijek propisan
za nuspojave, nastavite koristiti taj lijek sve dok značajno ne smanjite
antipsihotik, a onda počnite postupno smanjivati lijek za nuspojave.
• Ukoliko uzimate lijekove za tjelesne bolesti uporedno sa psihofarmacima, doze
i učinci mogu biti u interakciji. Budite posebno oprezni i spori, te potražite dobar
medicinski savjet.
• Ukoliko uzimate lijek po potrebi (pro re nata), a ne prema utvrđenoj redovitoj
dozi, pokušajte se na njega što manje oslanjati, ali ga zadržite kao opciju da vam
pomogne u sustezanju od drugih lijekova. Onda postupno prestanite uzimati i ovaj
lijek. Neka vam bude dostupan i u budućnosti kao rezerva npr. za spavanje.
• Kada se uzimaju redovito, benzodiazepini (anksiolitici) stvaraju veliku
ovisnost i ponekad je najteže skinuti se s njih, osobito pred kraj. Možda biste ovaj
lijek trebali ostaviti posljednji.
• Vrlo je uobičajeno da se osobe upuste u proces smanjivanja doza, a onda
shvate da idu prebrzo. Ukoliko je sustezanje neizdrživo, preteško ili se previše
oduži, ponovo povećajte dozu. Dajte si još dva tjedna ili više i pokušajte ponovo.
Ukoliko i dalje budete imali poteškoća, povećajte dozu i onda je počnite
smanjivati sporije ili se jednostavno zadržite na dozi na kojoj jeste.
• Ukoliko dođete u krizu, gledajte na to kao na jedan korak u velikom procesu
učenja i otkrivanja, a ne kao na neuspjeh. Ukoliko možete, ostanite na
minimumu potrebnih lijekova da biste vratili vašu stabilnost, prije nego počnete
sve iznova. Zapamtite da vaša prepreka može biti sustezanje samo po sebi, a ne
emocije u pozadini problema, ekstremna stanja ili kombinacija navedenog.
• Zapamtite, možda će vam biti teško skidanje s lijekova u potpunosti, stoga
prihvatite ovo kao mogućnost te budite fleksibilni s vašim ciljevima. Uključite i
druge načine da poboljšate svoj život i cjelokupno dobro osjećanje te pričekajte
pravo vrijeme da pokušate ponovo
lijekovi poput steroida Prednisone mogu prouzrokovati anksioznost, probleme sa
spavanjem i psihozu.
• Hormoni igraju veliku ulogu u emocionalnoj stabilnosti. Ukoliko vam je
menstrualni ciklus neredovit ili imate nagle hormonalne promjene, potražite
pomoć od zdravstvenog stručnjaka.
• Neki holistički stručnjaci poput homeopata, naturopata, travara i
akupunkturista su obučeni da pomognu osobama prilikom smanjenja
korištenja psihofarmaka. Oni mogu ponuditi snažne netoksične alternative koje
mogu pomoći kod anksioznosti, nesanice i drugih simptoma. Tražite preporuku od
nekoga kome vjerujete, jer svi stručnjaci alternativne medicine ne pružaju uvijek
podršku. Pokušajte učiniti preporučene promjene u stilu življenja poput ishrane i
tjelovježbe. Ukoliko je novac prepreka, ustrajte: neki imaju fleksibilni cjenik i
mogućnost razmjene usluga, ili čak postoje i neke druge opcije. Ukoliko uzimate
neke trave, provjerite kako djeluju u interakciji s drugim lijekovima.
• Grupe podrške jednakih, terapeut, maser ili tjelesni terapeut i energetski
iscjelitelj mogu vam biti od velike pomoći. Dajte si vremena da uđete u ulogu
učesnika ili klijenta po prvi put.
• Duhovnost pomaže mnogim osobama da izdrže patnje. Pronađite neosuđujući
pristup, koji vas prihvaća onakve kakvi jeste.
• Boravak u prirodi, u okruženju biljaka i životinja, može vam pomoći da se
usredotočite i može vam pružiti širi pogled na vašu situaciju.
• Umjetnost, muzika, zanat, ples i kreativnost su snažni načini za izražavanje
onog što je nedokučivo riječima te za otkrivanje smisla u vašem iskušenjima.
Čak i crtež bojicama ili jednostavan kolaž na temu "Što sada osjećam?" može biti
od velike pomoći; slušanje muzike koja ispunjava, također i na slušalice, je luka
spasa za mnoge.
• Uzmite u obzir mreže podrške na internetu, poput "Beyond Meds" (Onkraj
lijekova), www.benzo.org.uk i www.theicarusproject.net kao dodatnu podršku,
ali, ukoliko je to moguće, ne kao zamjenu za direktnu podršku.
Skidanje s lijekova: korak po korak
Sigurno smanjenje doze lijekova
Sljedeća sagledavanja su uopćena i isti obrazac ne odgovora svima:
• Obično je najbolje ići polako i smanjivati dozu lijekova postupno. Iako se
neke osobe uspješno skinu s lijekova u potpunosti ili brzo, naglo skidanje sa
psihofarmaka može potaknuti opasne učinke sustezanja, uključujući napadaje i
psihozu. Kao opći princip vrijedi: što ste duže koristili lijekove, vjerojatno će vam
trebati više vremena da se s njih i skinete. Nekima su potrebne godine da se
uspješno skinu s lijekova.
• Započnite s jednim lijekom. Da krenete od njega, izaberite onaj lijek od kojeg
imate najgore negativne učinke, lijek za koji smatrate da vam je najmanje
potreban, onaj lijek s kojeg biste se mogli najlakše skinuti ili jednostavno lijek
koji vas najviše privlači.
• Napravite plan. Neke osobe mogu ići sporije ili brže, ali dobra smjernica je da se
doza smanjuje za 10% ili manje od vaše uobičajene doze svaka dva do tri tjedna
ili duže. Radite na ovaj način dok ne postignete pola prvobitne doze i onda opet
smanjujte za 10% od te nove razine. Napravite dijagram koji će pokazivati koliko
ćete uzimati svakog lijeka. Nabavite tablete drugih jačina, rezač tableta (iako se
neke tablete ne smiju rezati) ili doze za mjerenje. Na primjer, ukoliko počinjete s
400 mg dnevno, možete tu dozu reducirati za 10% (40 mg) na 360 mg. Poslije dva
tjedna ili više, ukoliko to možete podnijeti, smanjite za novih 40 mg na 320 mg,
potom na 280 mg, 240 mg i tako redom. Ukoliko ste došli na 200 mg i sljedeće
reduciranje za 40 mg vam bude preteško, možete reducirati za 10% od 200 mg
(20 mg) na 180 mg itd. Ipak, ovo su uopćene smjernice te mnogi rade na drugačiji
način. Savjetujte se s farmaceutom (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne
daju savjete vezane uz psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj.
psihijatrima).
• Ukoliko koristite lijek duže vrijeme, možda ćete htjeti započeti s manjim
smanjivanjem i onda ostati neko vrijeme na tom smanjenom nivou. Budite
fleksibilni – potpuno skidanje s lijekova možda nije za vas.
• Iako je postupno smanjenje obično najbolje, neke nuspojave su toliko
ozbiljne, poput malignog neuroleptičkog sindroma ili osipa pri uzimanju
Lamictala, da se stoga naglo sustezanje smatra medicinski neophodnim. Nastavite
s laboratorijskim pretragama i komunicirajte o tome što se dešava.
• Nakon vašeg prvog smanjivanja, pažljivo promatrajte bilo koje posljedice.
Ostanite u stalnoj vezi s liječnikom koji vam propisuje lijek, prijateljima, grupom
podrške ili savjetnikom. Uzmite u obzir vođenje dnevnika vaših simptoma, možda
uz nečiju pomoć. Imajte na umu da, ukoliko se simptomi pogoršaju odmah nakon
što ste smanjili dozu lijeka, to mogu biti učinci sustezanja i da mogu proći.
• Posebno kada su u pitanju antidepresivi i benzodiazepini (anksiolitici), nekad
možete ublažiti sustezanje prelaskom na ekvivalentnu dozu sličnog lijeka koji ima
dulje vrijeme djelovanja – potrebno mu je više vremena da napusti organizam.
Uzmite si vremena da se prilagodite vašem novom lijeku, najmanje dva tjedna ili
čak i duže, ukoliko postoje teškoće uslijed zamjene.
• Ukoliko su vam potrebne vrlo male ili neredovite doze, koristite ljekarne koje
rade prilagođene doze (op. prev. To se odnosi na S.A.D.) ili prijeđite na tekući
oblik lijeka i koristite doze za mjerenje ili špricu za kontrolu doze. Obratite se
vašem farmaceutu jer neke vrste lijekova mogu imati drugačije jačine u tekućem
stanju (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne daju savjete vezane uz
psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj. psihijatrima).
• Ukoliko uzimate lijekove za Parkinsonovu bolest ili neki drugi lijek propisan
za nuspojave, nastavite koristiti taj lijek sve dok značajno ne smanjite
antipsihotik, a onda počnite postupno smanjivati lijek za nuspojave.
• Ukoliko uzimate lijekove za tjelesne bolesti uporedno sa psihofarmacima, doze
i učinci mogu biti u interakciji. Budite posebno oprezni i spori, te potražite dobar
medicinski savjet.
• Ukoliko uzimate lijek po potrebi (pro re nata), a ne prema utvrđenoj redovitoj
dozi, pokušajte se na njega što manje oslanjati, ali ga zadržite kao opciju da vam
pomogne u sustezanju od drugih lijekova. Onda postupno prestanite uzimati i ovaj
lijek. Neka vam bude dostupan i u budućnosti kao rezerva npr. za spavanje.
• Kada se uzimaju redovito, benzodiazepini (anksiolitici) stvaraju veliku
ovisnost i ponekad je najteže skinuti se s njih, osobito pred kraj. Možda biste ovaj
lijek trebali ostaviti posljednji.
• Vrlo je uobičajeno da se osobe upuste u proces smanjivanja doza, a onda
shvate da idu prebrzo. Ukoliko je sustezanje neizdrživo, preteško ili se previše
oduži, ponovo povećajte dozu. Dajte si još dva tjedna ili više i pokušajte ponovo.
Ukoliko i dalje budete imali poteškoća, povećajte dozu i onda je počnite
smanjivati sporije ili se jednostavno zadržite na dozi na kojoj jeste.
• Ukoliko dođete u krizu, gledajte na to kao na jedan korak u velikom procesu
učenja i otkrivanja, a ne kao na neuspjeh. Ukoliko možete, ostanite na
minimumu potrebnih lijekova da biste vratili vašu stabilnost, prije nego počnete
sve iznova. Zapamtite da vaša prepreka može biti sustezanje samo po sebi, a ne
emocije u pozadini problema, ekstremna stanja ili kombinacija navedenog.
• Zapamtite, možda će vam biti teško skidanje s lijekova u potpunosti, stoga
prihvatite ovo kao mogućnost te budite fleksibilni s vašim ciljevima. Uključite i
druge načine da poboljšate svoj život i cjelokupno dobro osjećanje te pričekajte
pravo vrijeme da pokušate ponovo
0
NISI SAM/A
Kakav će biti osjećaj?
Svako je drugačiji, stoga je važno imati otvorene misli prema onome što ćete doživjeti.
Možda uopće nećete ni osjetiti sustezanje ili ćete se osjećati kao da se na vas srušila tona
kamenja. Možda ćete proći kroz nekoliko teških tjedana i onda se smiriti ili ćete zapažati
učinke sustezanja kroz duže vrijeme.
U MIND studiji skidanja sa psihofarmaka, 40% osoba je izvijestilo da nema značajne
poteškoće prilikom sustezanja. Međutim, ponekad sustezanje može biti toliko teško da će
biti potrebno vratiti se na lijekove ili čak povećati dozu lijekova. Čini se da što ste duže
bili na lijekovima, to će biti snažniji učinci sustezanja. Opće zdravlje, dobra podrška,
mehanizmi snalaženja i pozitivan stav prožet ljubavlju, mogu učiniti da bolje podnesete
učinke sustezanja. Kemijske promjene u vašem mozgu još uvijek mogu biti dramatične i
svatko je potencijalno ranjiv. Podržite prirodnu iscjeliteljsku sposobnost vašeg tijela i
zapamtite da je vrijeme na vašoj strani u bilo kojem procesu detoksikacije. Ključno je da
se pripremite za moguće probleme, uključujući i to kako se nositi s krizom. Ne očekujte
samo najgore: budite otvoreni prema onome što se dešava.
Najčešći učinci sustezanja su anksioznost i problemi sa spavanjem. Ostali učinci
obuhvaćaju širok raspon i mogu uključiti, ali nisu ograničeni na: opći osjećaj bolesti,
napadaje panike, bujice misli/opsesije, glavobolje, simptome slične gripi, depresiju,
vrtoglavicu, tremore, teškoće s disanjem, probleme s pamćenjem, ekstremne emocije,
nehotične pokrete, grčenje i stezanje mišića te mučninu. Učinci sustezanja također mogu
potaknuti krize, promjene ličnosti, maniju, psihoze, deluzije, uznemirenost i druge
psihijatrijske simptome. Simptomi povezani s antidepresivima mogu uključiti jaku
uznemirenost, osjećaj ”strujnih udara”, suicidalnost, samoozljeđivanje kao npr. rezanje i
agresiju. Osobe često izvještavaju da su najgori učinci sustezanja na kraju samog procesa
skidanja, kada su smanjili svoju dozu skoro na nulu. Budite kreativni i fleksibilni.
Povlačenje s litija i “stabilizatora raspoloženja” u obliku antiepileptika ne čini se da
djeluje na neurotransmitere već na električne aktivnosti i dotok krvi do mozga što može
voditi do učinaka sustezanja sličnih i drugim lijekovima. Litij može stvoriti puno veću
prijemčivost za maniju tijekom sustezanja, a iznenadno sustezanje od antikonvulziva i
antiepileptika može potaknuti napadaje. Budite posebno pažljivi pri reduciranju ovih
lijekova.
Svi navedeni učinci mogu splasnuti u nekoliko dana ili tjedana pa je važno da ste što
strpljiviji. Detoksikacija i emocionalna prilagodba može trajati mjesecima, godinu dana
ili čak i duže, dok se učite nositi s emocijama i iskustvima koja su bila suzbijena
lijekovima te dok se vaš mozak i tijelo oporavljaju. Velikom broju ljudi najteži dio pada
nakon što se skinu s lijekova i bore sa svojim osjećajima i iskustvima, uključujući
dugotrajnu detoksikaciju i iscjeljenje.
Maligni neuroleptički sindrom je vrlo ozbiljno stanje koje se može razviti kao štetan
učinak, a ponekad se može razviti i tijekom sustezanja. Može biti opasan po život i
uključuje promjene u svijesti, neprirodne pokrete i groznicu. Ukoliko ste bili na
neuroleptičkim antipsihoticima i imate bilo koji od ovih simptoma, važno je da prestanete
koristiti lijek i zatražite medicinski tretman. Tardivna psihoza je stanje ekstremne
uznemirenosti, povraćanja, trzanja mišića i psihotičnih simptoma koji ustrajavaju kada se
povučete s neuroleptičkih antipsihotika. Ovi simptomi se obično smanje kada se doza
ponovo poveća. Čim se osjetite bolje, započnite opet s postepenijim smanjenjem
Kakav će biti osjećaj?
Svako je drugačiji, stoga je važno imati otvorene misli prema onome što ćete doživjeti.
Možda uopće nećete ni osjetiti sustezanje ili ćete se osjećati kao da se na vas srušila tona
kamenja. Možda ćete proći kroz nekoliko teških tjedana i onda se smiriti ili ćete zapažati
učinke sustezanja kroz duže vrijeme.
U MIND studiji skidanja sa psihofarmaka, 40% osoba je izvijestilo da nema značajne
poteškoće prilikom sustezanja. Međutim, ponekad sustezanje može biti toliko teško da će
biti potrebno vratiti se na lijekove ili čak povećati dozu lijekova. Čini se da što ste duže
bili na lijekovima, to će biti snažniji učinci sustezanja. Opće zdravlje, dobra podrška,
mehanizmi snalaženja i pozitivan stav prožet ljubavlju, mogu učiniti da bolje podnesete
učinke sustezanja. Kemijske promjene u vašem mozgu još uvijek mogu biti dramatične i
svatko je potencijalno ranjiv. Podržite prirodnu iscjeliteljsku sposobnost vašeg tijela i
zapamtite da je vrijeme na vašoj strani u bilo kojem procesu detoksikacije. Ključno je da
se pripremite za moguće probleme, uključujući i to kako se nositi s krizom. Ne očekujte
samo najgore: budite otvoreni prema onome što se dešava.
Najčešći učinci sustezanja su anksioznost i problemi sa spavanjem. Ostali učinci
obuhvaćaju širok raspon i mogu uključiti, ali nisu ograničeni na: opći osjećaj bolesti,
napadaje panike, bujice misli/opsesije, glavobolje, simptome slične gripi, depresiju,
vrtoglavicu, tremore, teškoće s disanjem, probleme s pamćenjem, ekstremne emocije,
nehotične pokrete, grčenje i stezanje mišića te mučninu. Učinci sustezanja također mogu
potaknuti krize, promjene ličnosti, maniju, psihoze, deluzije, uznemirenost i druge
psihijatrijske simptome. Simptomi povezani s antidepresivima mogu uključiti jaku
uznemirenost, osjećaj ”strujnih udara”, suicidalnost, samoozljeđivanje kao npr. rezanje i
agresiju. Osobe često izvještavaju da su najgori učinci sustezanja na kraju samog procesa
skidanja, kada su smanjili svoju dozu skoro na nulu. Budite kreativni i fleksibilni.
Povlačenje s litija i “stabilizatora raspoloženja” u obliku antiepileptika ne čini se da
djeluje na neurotransmitere već na električne aktivnosti i dotok krvi do mozga što može
voditi do učinaka sustezanja sličnih i drugim lijekovima. Litij može stvoriti puno veću
prijemčivost za maniju tijekom sustezanja, a iznenadno sustezanje od antikonvulziva i
antiepileptika može potaknuti napadaje. Budite posebno pažljivi pri reduciranju ovih
lijekova.
Svi navedeni učinci mogu splasnuti u nekoliko dana ili tjedana pa je važno da ste što
strpljiviji. Detoksikacija i emocionalna prilagodba može trajati mjesecima, godinu dana
ili čak i duže, dok se učite nositi s emocijama i iskustvima koja su bila suzbijena
lijekovima te dok se vaš mozak i tijelo oporavljaju. Velikom broju ljudi najteži dio pada
nakon što se skinu s lijekova i bore sa svojim osjećajima i iskustvima, uključujući
dugotrajnu detoksikaciju i iscjeljenje.
Maligni neuroleptički sindrom je vrlo ozbiljno stanje koje se može razviti kao štetan
učinak, a ponekad se može razviti i tijekom sustezanja. Može biti opasan po život i
uključuje promjene u svijesti, neprirodne pokrete i groznicu. Ukoliko ste bili na
neuroleptičkim antipsihoticima i imate bilo koji od ovih simptoma, važno je da prestanete
koristiti lijek i zatražite medicinski tretman. Tardivna psihoza je stanje ekstremne
uznemirenosti, povraćanja, trzanja mišića i psihotičnih simptoma koji ustrajavaju kada se
povučete s neuroleptičkih antipsihotika. Ovi simptomi se obično smanje kada se doza
ponovo poveća. Čim se osjetite bolje, započnite opet s postepenijim smanjenjem
0
Identificiranje simptoma sustezanja i povratka emocija
Nisu svi bolni simptomi dio sustezanja pri skidanju s lijekova: možete iskusiti povratak
teških emocija ili ekstremnih stanja koje su lijekovi pomagali suzbiti. Simptomi
sustezanja obično počinju ubrzo nakon smanjenja doze i mogu se ublažiti vremenom
kako se vaš mozak bude prilagođavao: možda će biti samo potrebno pričekati.
Povraćenim emocijama će možda trebati više vremena da splasnu i možda će zahtijevati
aktivno učešće kako biste ih razumjeli i radili s njima. Ne postoji točan način
razlikovanja između simptoma sustezanja i povratka emocija, posebno s obzirom na
ulogu placebo efekta i očekivanja. Ako su simptomi nepodnošljivi ili prerazorni, možda
idete prebrzo. Razmotrite povećanje doze i pokušajte iznova sporije.
Ako simptomi sustezanja i dalje ostanu nepodnošljivi, možda odlučite ostati na
lijekovima duže vrijeme. Vaš mozak je možda razvio ovisnost, a rizik ove ovisnosti se
povećava što ste duže koristili lijekove. Dugotrajna ovisnost je vjerojatnija s Paxilom,
benzodiazepinima (anksioliticima) i neuroleptičkim antipsihoticima. Ostanite na istoj
dozi neko vrijeme i fokusirajte se na viši cilj poboljšanja vašeg života.
Mislim da je nekome propisano previše lijekova, što trebam učiniti?
Ponekad ljudi ne shvaćaju da koriste previše lijekova, teško im je govoriti o tome ili imati
nadu za promjenu. Ukoliko primijetite tremore, prekomjerno spavanje, krutost tijela,
otupjele emocije, uznemirenost, znatno debljanje ili druge moguće znakove pretjeranog
korištenja lijekova, nemojte samo pretpostaviti da se liječnik brine o tome. Budite
“aktivan promatrač”. Iskažite svoje poštovanje za odluku osobe, ali pažljivo iznesite ovo
pitanje. Nemojte osuđivati i donositi prebrze zaključke već se izričito držite onog što ste
primijetili te pitajte osobu da li je primijetila istu stvar. Upitajte da li su to spomenuli
osobi koja im je propisala lijekove i kakav je njihov odgovor bio. Započnite dijalog o
rizicima i dobrobitima njihovog izbora lijekova, a ako je osoba naročito povučena ili
pasivna, razmotrite kontaktirati bilo koga od stručnjaka koji rade s njima. Ne dopustite da
vaša pristranost ili strahovi stanu na put – vi ne znate kako je to biti na njihovom mjestu –
budite sigurni da ono što ste opazili jasno iznesete u komunikaciji. Pomozite osobi da
dobije podršku da govori o tome i podsjetite ju na to da ima izbor.
Nisu svi bolni simptomi dio sustezanja pri skidanju s lijekova: možete iskusiti povratak
teških emocija ili ekstremnih stanja koje su lijekovi pomagali suzbiti. Simptomi
sustezanja obično počinju ubrzo nakon smanjenja doze i mogu se ublažiti vremenom
kako se vaš mozak bude prilagođavao: možda će biti samo potrebno pričekati.
Povraćenim emocijama će možda trebati više vremena da splasnu i možda će zahtijevati
aktivno učešće kako biste ih razumjeli i radili s njima. Ne postoji točan način
razlikovanja između simptoma sustezanja i povratka emocija, posebno s obzirom na
ulogu placebo efekta i očekivanja. Ako su simptomi nepodnošljivi ili prerazorni, možda
idete prebrzo. Razmotrite povećanje doze i pokušajte iznova sporije.
Ako simptomi sustezanja i dalje ostanu nepodnošljivi, možda odlučite ostati na
lijekovima duže vrijeme. Vaš mozak je možda razvio ovisnost, a rizik ove ovisnosti se
povećava što ste duže koristili lijekove. Dugotrajna ovisnost je vjerojatnija s Paxilom,
benzodiazepinima (anksioliticima) i neuroleptičkim antipsihoticima. Ostanite na istoj
dozi neko vrijeme i fokusirajte se na viši cilj poboljšanja vašeg života.
Mislim da je nekome propisano previše lijekova, što trebam učiniti?
Ponekad ljudi ne shvaćaju da koriste previše lijekova, teško im je govoriti o tome ili imati
nadu za promjenu. Ukoliko primijetite tremore, prekomjerno spavanje, krutost tijela,
otupjele emocije, uznemirenost, znatno debljanje ili druge moguće znakove pretjeranog
korištenja lijekova, nemojte samo pretpostaviti da se liječnik brine o tome. Budite
“aktivan promatrač”. Iskažite svoje poštovanje za odluku osobe, ali pažljivo iznesite ovo
pitanje. Nemojte osuđivati i donositi prebrze zaključke već se izričito držite onog što ste
primijetili te pitajte osobu da li je primijetila istu stvar. Upitajte da li su to spomenuli
osobi koja im je propisala lijekove i kakav je njihov odgovor bio. Započnite dijalog o
rizicima i dobrobitima njihovog izbora lijekova, a ako je osoba naročito povučena ili
pasivna, razmotrite kontaktirati bilo koga od stručnjaka koji rade s njima. Ne dopustite da
vaša pristranost ili strahovi stanu na put – vi ne znate kako je to biti na njihovom mjestu –
budite sigurni da ono što ste opazili jasno iznesete u komunikaciji. Pomozite osobi da
dobije podršku da govori o tome i podsjetite ju na to da ima izbor.
0
Pogled u budućnost
Patnja može staviti dijagnozu i lijekove u središte našeg identiteta. Dok usredotočenje na
psihičko zdravlje može spasiti život tijekom određenog vremena, dostiže se trenutak gdje
je potrebno ponovo se pridružiti većoj zajednici i fokusirati na naše darove, talente i
pozitivne doprinose. Kada poboljšate odnos prema svojim lijekovima, zapitajte se: Kako
je kriza prekinula moj život i što želim povratiti? Kakvi su moji budući planovi? Kamo
me moji snovi vode? Što mogu ponuditi drugima? Lekcije koje ste naučili su vrlo
korisne, zato razmotrite mogućnost da podijelite svoje iskustvo. Možda ćete poželjeti
napisati svoju priču i tako zatvoriti jedno poglavlje života da biste započeli novo.
Bez obzira da li je to potpuno skidanje, smanjivanje lijekova na prihvatljiviju razinu ili
samo postizanje većeg osjećaja kontrole, proslavite svoj novi napredak. Biti čovjek ne
znači živjeti bez nevolja i ožiljaka: to znači slijediti i izraziti svoju najdublju istinu. Čak i
ako imate dijagnozu, koristite lijekove ili ste preživjeli krizu, i dalje ste potpuno i
ravnopravno ljudsko biće. Vaša patnja je učinila da budete ono što danas jeste, a možda
vas je učinila i mudrijim.
Pogovor: Posebne napomene
Lijekovi u tekućem obliku, vrijeme zadržavanja lijekova u tijelu i ljekarne koje rade
prilagođene doze
Prelazak na tekući oblik lijeka daje vam veću kontrolu nad sporijim smanjivanjem doze;
upitajte svog farmaceuta jer neke vrste mogu imati različitu jačinu. Možete isto tako uzeti
lijek u ljekarni koja radi prilagođene doze (pronađite na internetu) koji će oni izmiješati u
doze po vašoj potrebi (op. prev. To se odnosi na S.A.D.). Neke tablete se mogu rastvoriti
u vodi, a i rezač tableta može biti koristan (depo lijekovi koji djeluju po principu
postepenog otpuštanja i neke druge tablete ne bi trebalo rezati niti rastvarati u vodi, zato
upitajte farmaceuta). (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne daju savjete vezane
uz psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj. psihijatrima).
Pojam “vremena poluživota” označava koliko naglo lijek napušta vaše tijelo kada ga
prestanete uzimati. Kraće „vrijeme poluživota” znači da lijek brže izlazi iz vašeg tijela.
Učinci sustezanja će vjerojatno biti teži kod lijekova s kraćim vremenom poluživota, tako
da biste možda mogli zamijeniti lijek ekvivalentnom dozom drugog lijeka kojem je
potrebno duže vrijeme da napusti vaše tijelo prije smanjivanja doze. Na taj način uzimate
istu dozu, ali onog lijeka koji će napustiti vaš sistem postupno.
Patnja može staviti dijagnozu i lijekove u središte našeg identiteta. Dok usredotočenje na
psihičko zdravlje može spasiti život tijekom određenog vremena, dostiže se trenutak gdje
je potrebno ponovo se pridružiti većoj zajednici i fokusirati na naše darove, talente i
pozitivne doprinose. Kada poboljšate odnos prema svojim lijekovima, zapitajte se: Kako
je kriza prekinula moj život i što želim povratiti? Kakvi su moji budući planovi? Kamo
me moji snovi vode? Što mogu ponuditi drugima? Lekcije koje ste naučili su vrlo
korisne, zato razmotrite mogućnost da podijelite svoje iskustvo. Možda ćete poželjeti
napisati svoju priču i tako zatvoriti jedno poglavlje života da biste započeli novo.
Bez obzira da li je to potpuno skidanje, smanjivanje lijekova na prihvatljiviju razinu ili
samo postizanje većeg osjećaja kontrole, proslavite svoj novi napredak. Biti čovjek ne
znači živjeti bez nevolja i ožiljaka: to znači slijediti i izraziti svoju najdublju istinu. Čak i
ako imate dijagnozu, koristite lijekove ili ste preživjeli krizu, i dalje ste potpuno i
ravnopravno ljudsko biće. Vaša patnja je učinila da budete ono što danas jeste, a možda
vas je učinila i mudrijim.
Pogovor: Posebne napomene
Lijekovi u tekućem obliku, vrijeme zadržavanja lijekova u tijelu i ljekarne koje rade
prilagođene doze
Prelazak na tekući oblik lijeka daje vam veću kontrolu nad sporijim smanjivanjem doze;
upitajte svog farmaceuta jer neke vrste mogu imati različitu jačinu. Možete isto tako uzeti
lijek u ljekarni koja radi prilagođene doze (pronađite na internetu) koji će oni izmiješati u
doze po vašoj potrebi (op. prev. To se odnosi na S.A.D.). Neke tablete se mogu rastvoriti
u vodi, a i rezač tableta može biti koristan (depo lijekovi koji djeluju po principu
postepenog otpuštanja i neke druge tablete ne bi trebalo rezati niti rastvarati u vodi, zato
upitajte farmaceuta). (op. prev. Kod nas farmaceuti u ljekarnama ne daju savjete vezane
uz psihofarmake, već to prepuštaju liječnicima tj. psihijatrima).
Pojam “vremena poluživota” označava koliko naglo lijek napušta vaše tijelo kada ga
prestanete uzimati. Kraće „vrijeme poluživota” znači da lijek brže izlazi iz vašeg tijela.
Učinci sustezanja će vjerojatno biti teži kod lijekova s kraćim vremenom poluživota, tako
da biste možda mogli zamijeniti lijek ekvivalentnom dozom drugog lijeka kojem je
potrebno duže vrijeme da napusti vaše tijelo prije smanjivanja doze. Na taj način uzimate
istu dozu, ali onog lijeka koji će napustiti vaš sistem postupno.
0
Djeca i psihofarmaci
Sve većem broju mladih i djece, pa čak i dojenčadi, daju se psihijatrijske dijagnoze i
stavlja ih se na psihofarmake. Najviše recepata su stimulansi za ADHD (poremećaj
hiperaktivnosti i deficita pažnje), ali također i antipsihotički neuroleptici i drugi lijekovi.
Ovo je trend koji odražava agresivni marketing farmaceutskih kompanija.
Ne postoje dugoročne studije o utjecaju psihofarmaka na djecu. Neki propisivani lijekovi
nemaju odobrenje za dječju upotrebu od strane Administracije za hranu i lijekove S.A.D.-
a (FDA). Psihijatrija je tek odnedavno prihvatila dijagnosticiranje djece sa psihičkim
bolestima: u prošlosti se smatralo da su još uvijek u razvoju, s promjenjivim ličnostima, i
nisu spadali pod kriterije koji se koriste za odrasle.
Točan raspon rizika lijekova za djecu nije poznat, a tvrtke nisu bile iskrene. Na primjer,
tek su nakon višegodišnjih pritisaka kutije antidepresiva počela nositi “crne okvire” s
upozorenjima da mogu prouzročiti samoubojstvo ili upozorenja na lijekovima za ADHD
(poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje) da mogu izazvati ovisnost i psihoze.
Dječji problemi u ponašanju su vrlo ozbiljni i obiteljima je potrebna pomoć da se nose s
time. Međutim, pokušaj rješavanja ovih problema lijekovima potiče mnoge rasprave. Za
razliku od odraslih, djeca nemaju legalno pravo da odbiju lijekove. Mozgovi i tijela djece
se još uvijek razvijaju i izuzetno su ranjivi. Ličnosti djece su uvelike pod utjecajem
njihovog okruženja i podrške koju prime, što još više otežava procjenu prirode problema
u ponašanju. Neke obitelji se nalaze pod rastućim pritiskom da se takmiče i ostvaruju u
školi, uključujući i dobivanje dodatne pomoći koju im mogu omogućiti lijekovi i status
“posebnih potreba”. Etiketiranje može sa sobom donijeti cjeloživotnu stigmu i stvoriti
očekivanje koje dijete ne može promijeniti.
Dodatno je zbunjujuće to što djeca s problemima u ponašanju ponekad dobiju pažnju –
kaznu ili drugačiji tretman – kada se ponašaju upravo onako kako i jest problematično,
što može završiti nenamjernim pojačavanjem ponašanja. Djeca također nekada postaju
“identificirani pacijent” obiteljskih sustava kojima je samima potrebna pomoć u
promijeni.
Zbog njihove mladosti, relativno kratkog vremena tijekom kojeg su obično na lijekovima,
njihove fizičke snage i načina na koje se njihovi životi nadgledaju, djeca su često jako
podobna za reduciranje i skidanje sa psihofarmaka. Stvaranje alternativa često znači
pokušaje i pogreške: prepoznavanje potreba roditelja, rad na obiteljskim sukobima i
mijenjanje okolnosti u kojima djeca žive. Dok su mnogi pritisci na obitelji ekonomske
prirode i pod utjecajem raznih okolnosti, satovi roditeljskih vještina i obiteljska terapija
su dokazani kao djelotvorni i korisni, kao i mnoge druge alternative poput zdrave ishrane,
vježbi, spavanja, homeopatije i boravka u prirodi.
Sudske parnice
Ukoliko ste koristili psihofarmak i iskusili bilo koje štetne učinke, uključujući i teškoće
pri sustezanju, možda zadovoljavate uvjete za podizanje tužbe protiv proizvođača
lijekova, ukoliko su lijekovi djelovali neadekvatno. Ovo se posebno odnosi na novije
lijekove. Tijekom godina, na tisuće osoba koje su koristile psihofarmake su dobile
nagodbe koje sveukupno iznose milijarde dolara. Kontaktirajte uvaženog odvjetnika za
informacije.
Budući lijekovi
Farmaceutske tvrtke planiraju uvesti širok raspon novih lijekova u budućnosti. Mnogi od
ovih lijekova će biti plasirani kao poboljšanja prethodnih lijekova.
Zbog dosjea farmaceutskih industrija trebali bi biti skeptični prema ovim inovacijama.
Opetovano se lijekovi stavljaju na tržište kao “novi i poboljšani”. Potom se otkrivaju
ozbiljni problemi i štetni učinci, razotkriva se korupcija i podnose tužbe. Zatim započinje
novi ciklus, s ponovnim uvođenjem “novih i poboljšanih” lijekova. “Atipični”
antipsihotici su jasan primjer.
Lijekovi gube na
Sve većem broju mladih i djece, pa čak i dojenčadi, daju se psihijatrijske dijagnoze i
stavlja ih se na psihofarmake. Najviše recepata su stimulansi za ADHD (poremećaj
hiperaktivnosti i deficita pažnje), ali također i antipsihotički neuroleptici i drugi lijekovi.
Ovo je trend koji odražava agresivni marketing farmaceutskih kompanija.
Ne postoje dugoročne studije o utjecaju psihofarmaka na djecu. Neki propisivani lijekovi
nemaju odobrenje za dječju upotrebu od strane Administracije za hranu i lijekove S.A.D.-
a (FDA). Psihijatrija je tek odnedavno prihvatila dijagnosticiranje djece sa psihičkim
bolestima: u prošlosti se smatralo da su još uvijek u razvoju, s promjenjivim ličnostima, i
nisu spadali pod kriterije koji se koriste za odrasle.
Točan raspon rizika lijekova za djecu nije poznat, a tvrtke nisu bile iskrene. Na primjer,
tek su nakon višegodišnjih pritisaka kutije antidepresiva počela nositi “crne okvire” s
upozorenjima da mogu prouzročiti samoubojstvo ili upozorenja na lijekovima za ADHD
(poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje) da mogu izazvati ovisnost i psihoze.
Dječji problemi u ponašanju su vrlo ozbiljni i obiteljima je potrebna pomoć da se nose s
time. Međutim, pokušaj rješavanja ovih problema lijekovima potiče mnoge rasprave. Za
razliku od odraslih, djeca nemaju legalno pravo da odbiju lijekove. Mozgovi i tijela djece
se još uvijek razvijaju i izuzetno su ranjivi. Ličnosti djece su uvelike pod utjecajem
njihovog okruženja i podrške koju prime, što još više otežava procjenu prirode problema
u ponašanju. Neke obitelji se nalaze pod rastućim pritiskom da se takmiče i ostvaruju u
školi, uključujući i dobivanje dodatne pomoći koju im mogu omogućiti lijekovi i status
“posebnih potreba”. Etiketiranje može sa sobom donijeti cjeloživotnu stigmu i stvoriti
očekivanje koje dijete ne može promijeniti.
Dodatno je zbunjujuće to što djeca s problemima u ponašanju ponekad dobiju pažnju –
kaznu ili drugačiji tretman – kada se ponašaju upravo onako kako i jest problematično,
što može završiti nenamjernim pojačavanjem ponašanja. Djeca također nekada postaju
“identificirani pacijent” obiteljskih sustava kojima je samima potrebna pomoć u
promijeni.
Zbog njihove mladosti, relativno kratkog vremena tijekom kojeg su obično na lijekovima,
njihove fizičke snage i načina na koje se njihovi životi nadgledaju, djeca su često jako
podobna za reduciranje i skidanje sa psihofarmaka. Stvaranje alternativa često znači
pokušaje i pogreške: prepoznavanje potreba roditelja, rad na obiteljskim sukobima i
mijenjanje okolnosti u kojima djeca žive. Dok su mnogi pritisci na obitelji ekonomske
prirode i pod utjecajem raznih okolnosti, satovi roditeljskih vještina i obiteljska terapija
su dokazani kao djelotvorni i korisni, kao i mnoge druge alternative poput zdrave ishrane,
vježbi, spavanja, homeopatije i boravka u prirodi.
Sudske parnice
Ukoliko ste koristili psihofarmak i iskusili bilo koje štetne učinke, uključujući i teškoće
pri sustezanju, možda zadovoljavate uvjete za podizanje tužbe protiv proizvođača
lijekova, ukoliko su lijekovi djelovali neadekvatno. Ovo se posebno odnosi na novije
lijekove. Tijekom godina, na tisuće osoba koje su koristile psihofarmake su dobile
nagodbe koje sveukupno iznose milijarde dolara. Kontaktirajte uvaženog odvjetnika za
informacije.
Budući lijekovi
Farmaceutske tvrtke planiraju uvesti širok raspon novih lijekova u budućnosti. Mnogi od
ovih lijekova će biti plasirani kao poboljšanja prethodnih lijekova.
Zbog dosjea farmaceutskih industrija trebali bi biti skeptični prema ovim inovacijama.
Opetovano se lijekovi stavljaju na tržište kao “novi i poboljšani”. Potom se otkrivaju
ozbiljni problemi i štetni učinci, razotkriva se korupcija i podnose tužbe. Zatim započinje
novi ciklus, s ponovnim uvođenjem “novih i poboljšanih” lijekova. “Atipični”
antipsihotici su jasan primjer.
Lijekovi gube na
0
Lijekovi gube na profitabilnosti kada njihovi patenti isteknu nakon nekoliko godina. U
interesu je tvrtki da tvrde da su novi, skuplji lijekovi bolji od starijih i jeftinijih, čak i
kada za to trebaju obmanuti javnost.
Promidžba novih lijekova je poput društvenog eksperimentiranja. Postoji ogroman
potencijal za opasne negativne učinke i zloupotrebu. Kao i u slučajevima prethodnih
lijekova, tvrdnje o čudotvornosti lijeka vode u skandal.
Izbor i princip “ne naškodi”
Oni koji propisuju lijekove imaju odgovornost da zajedničkim snagama rade s klijentima
i da poštuju njihove izbore tretmana. U isto vrijeme, ti koji propisuju lijekove su vezani
principom “ne naškodi”. To znači da kada postoje znakovi pretjeranog korištenja lijekova,
štetni učinci koji nisu opravdani korisnošću lijeka, ili ako klijent želi koristiti lijekove
koji su opasni ili koji doprinose ovisnosti, osobe koje propisuju lijekove se ne mogu samo
složiti s time. Prema temeljima medicinske etike, oni trebaju informirati pacijente o tome
zašto se ne slažu i raditi na pronalaženju održivih alternativa. U suprotnom, poštivanje
izbora može postati izgovor za zanemarivanje klijentovih stvarnih potreba.
“Uvid” i prisilno davanje lijekova
Sustav zdravstvene zaštite ponekad prisiljava ljude da uzimaju psihofarmake protiv svoje
volje uz opravdanje da im nedostaje uvida i da postoji rizik samoozljeđivanja,
ozljeđivanja drugih ili nemogućnosti brige o sebi. U praksi, definicije riječi kao što su
“uvid” i “rizik nanošenja štete sebi ili drugima” su veoma nejasne i subjektivne. Mogu
ovisiti od liječnika kojeg dobijete, ustanove u kojoj se nalazite ili čak onog što vaši
roditelji misle da je najbolje, prije nego od primjene nekih objektivnih standarda.
Sukobljavanje ili ponašanje na načine koje drugi ne znaju kontrolirati, mogu dovesti do
prisilnog davanja lijekova, a prisiljavanje je često pogodno za osoblje koje je isuviše
zaposleno i koje nije obučeno za pružanje pomoći na drugačije načine. Nekada se ljudima
prisilno daju lijekovi samo zbog vikanja ili rezanja (što obično nije pokušaj
samoubojstva). Biološke teorije koje kažu da su ljudima “potrebni njihovi lijekovi”
podržavaju prisilno davanje lijekova, a na mnogim se sudovima “manjkom uvida”
opravdava neslaganje kada psihijatar misli da ste bolesni i da trebate koristiti lijekove.
interesu je tvrtki da tvrde da su novi, skuplji lijekovi bolji od starijih i jeftinijih, čak i
kada za to trebaju obmanuti javnost.
Promidžba novih lijekova je poput društvenog eksperimentiranja. Postoji ogroman
potencijal za opasne negativne učinke i zloupotrebu. Kao i u slučajevima prethodnih
lijekova, tvrdnje o čudotvornosti lijeka vode u skandal.
Izbor i princip “ne naškodi”
Oni koji propisuju lijekove imaju odgovornost da zajedničkim snagama rade s klijentima
i da poštuju njihove izbore tretmana. U isto vrijeme, ti koji propisuju lijekove su vezani
principom “ne naškodi”. To znači da kada postoje znakovi pretjeranog korištenja lijekova,
štetni učinci koji nisu opravdani korisnošću lijeka, ili ako klijent želi koristiti lijekove
koji su opasni ili koji doprinose ovisnosti, osobe koje propisuju lijekove se ne mogu samo
složiti s time. Prema temeljima medicinske etike, oni trebaju informirati pacijente o tome
zašto se ne slažu i raditi na pronalaženju održivih alternativa. U suprotnom, poštivanje
izbora može postati izgovor za zanemarivanje klijentovih stvarnih potreba.
“Uvid” i prisilno davanje lijekova
Sustav zdravstvene zaštite ponekad prisiljava ljude da uzimaju psihofarmake protiv svoje
volje uz opravdanje da im nedostaje uvida i da postoji rizik samoozljeđivanja,
ozljeđivanja drugih ili nemogućnosti brige o sebi. U praksi, definicije riječi kao što su
“uvid” i “rizik nanošenja štete sebi ili drugima” su veoma nejasne i subjektivne. Mogu
ovisiti od liječnika kojeg dobijete, ustanove u kojoj se nalazite ili čak onog što vaši
roditelji misle da je najbolje, prije nego od primjene nekih objektivnih standarda.
Sukobljavanje ili ponašanje na načine koje drugi ne znaju kontrolirati, mogu dovesti do
prisilnog davanja lijekova, a prisiljavanje je često pogodno za osoblje koje je isuviše
zaposleno i koje nije obučeno za pružanje pomoći na drugačije načine. Nekada se ljudima
prisilno daju lijekovi samo zbog vikanja ili rezanja (što obično nije pokušaj
samoubojstva). Biološke teorije koje kažu da su ljudima “potrebni njihovi lijekovi”
podržavaju prisilno davanje lijekova, a na mnogim se sudovima “manjkom uvida”
opravdava neslaganje kada psihijatar misli da ste bolesni i da trebate koristiti lijekove.
0
Sustav zdravstvene zaštite ponekad prisiljava ljude da uzimaju psihofarmake protiv svoje
volje uz opravdanje da im nedostaje uvida i da postoji rizik samoozljeđivanja,
ozljeđivanja drugih ili nemogućnosti brige o sebi. U praksi, definicije riječi kao što su
“uvid” i “rizik nanošenja štete sebi ili drugima” su veoma nejasne i subjektivne. Mogu
ovisiti od liječnika kojeg dobijete, ustanove u kojoj se nalazite ili čak onog što vaši
roditelji misle da je najbolje, prije nego od primjene nekih objektivnih standarda.
Sukobljavanje ili ponašanje na načine koje drugi ne znaju kontrolirati, mogu dovesti do
prisilnog davanja lijekova, a prisiljavanje je često pogodno za osoblje koje je isuviše
zaposleno i koje nije obučeno za pružanje pomoći na drugačije načine. Nekada se ljudima
prisilno daju lijekovi samo zbog vikanja ili rezanja (što obično nije pokušaj
samoubojstva). Biološke teorije koje kažu da su ljudima “potrebni njihovi lijekovi”
podržavaju prisilno davanje lijekova, a na mnogim se sudovima “manjkom uvida”
opravdava neslaganje kada psihijatar misli da ste bolesni i da trebate koristiti lijekove.
Naslijeđe psihijatrijskih tretmana je nasilno i zlostavljačko. Danas, zahvaljujući
aktivizmu za prava pacijenata i pokretu preživjelih psihijatrije, zakoni često prepoznaju
štetu koja može biti učinjena prisilnim davanjem lijekova te postoje zaštitni mehanizmi
koji nalažu korištenje najmanje invazivnih i najmanje štetnih tretmana. Ovi zaštitni
mehanizmi se ipak rijetko slijede u potpunosti.
Prisilno podvrgavanje osoba tretmanima i lijekovima često ih traumatizira i čini
situaciju još gorom, stvarajući strah i izbjegavanje traženja pomoći. Ovakav postupak
potkapa iscjeljujući odnos i krši najosnovnija ljudska prava: pravo na integritet uma,
svijesti i osjećaj sopstva. Prisilno davanje lijekova i zatvaranje nekog zbog “rizika”
predstavlja dvostruki standard koji je zapravo kažnjavanje jer vlasti vjeruju da će zločin
biti počinjen u budućnosti. Dok neke osobe smatraju da im je prisilna hospitalizacija i
prisilno davanje lijekova pomoglo, opasnosti zloupotrebe i povrede prava su prevelike,
posebno kada je moguće isprobati alternativne, dobrovoljne pristupe, a to se ne čini.
Ponekad se čini da drugim ljudima “nedostaje uvida” ili da nisu sposobni priznati svoje
probleme, ali to predstavlja samo mišljenje jedne osobe o drugoj, a ne osnovu za
etiketiranje drugih medicinskim poremećajima i uskraćivanje njihovih osnovnih prava.
Duhovna stanja svijesti, nekonformistička uvjerenja, sukobi s nasilnim članovima obitelji
ili traumatske reakcije mogu se shvatiti kao “manjak uvida”, ali zaslužuju da ih se
sasluša, a ne da se od njih naprave bolesti. Čak i ljudi koji zaista imaju probleme i koji
donose loše odluke imaju ista prava za učenje iz svojih vlastitih grešaka kao i svi ostali, a
ono što jedna osoba može smatrati “autodestruktivnim ponašanjem” može za nekog biti
najbolji način snalaženja, uzevši u obzir i druge stvari s kojima se bore. Prisilni tretman
osoba može biti štetniji nego njihovo “autodestruktivno” ponašanje.
Ovo ne znači da ljudi ne trebaju pomoć, ali pomoć ne bi trebala naškoditi i trebala bi se
zasnivati na onome što osoba definira da jest pomoć, a ne ono čime ju drugi smatraju.
Gledajući izvana, rezanje, samoubilačke misli ili upotreba droga, mogu se činiti kao
najvažniji problem, ali osobe same mogu odlučiti da li trebaju pomoć oko stambenog
pitanja, nasilnog dečka ili pristupa zdravstvenoj skrbi. Ovo znači sustav zdravstvene
zaštite temeljen na dobrovoljnim uslugama, suosjećanju i strpljenju, a ne prisili, kontroli i
paternalizmu. Također, ovo znači da zajednice preuzimaju više odgovornosti za
uzajamnu brigu pojedinaca.
Ukoliko osobe imaju poteškoće u komunikaciji, one trebaju pomoć podržavajućeg
zagovarača koji može pokušati premostiti jaz između ludila i “obične” realnosti. Ljudi
trebaju pomoć, ali nježnost, fleksibilnost, strpljenje i prihvaćanje su obično najbolji. Zbog
tvrdnje da se prisilno davanje lijekova koristi u najboljem interesu pacijenta, “unaprijed
pripremljena uputstva” mogu pomoći ljudima da sami definiraju što žele i što ne žele. U
slučaju da ste u krizi i imate problema komunicirati, unaprijed pripremljena uputstva su
poput živuće oporuke, gdje dajete upute što se treba učiniti, koga kontaktirati, preferirane
tretmane (uključujući i to da vas se ostavi na miru). Unaprijed pripremljena uputstva nisu
pravno obavezujuća (što se možda promijeni kroz zagovaranje samog pokreta), ali
ponekad imaju utjecaja na način na koji su ljudi tretirani.
volje uz opravdanje da im nedostaje uvida i da postoji rizik samoozljeđivanja,
ozljeđivanja drugih ili nemogućnosti brige o sebi. U praksi, definicije riječi kao što su
“uvid” i “rizik nanošenja štete sebi ili drugima” su veoma nejasne i subjektivne. Mogu
ovisiti od liječnika kojeg dobijete, ustanove u kojoj se nalazite ili čak onog što vaši
roditelji misle da je najbolje, prije nego od primjene nekih objektivnih standarda.
Sukobljavanje ili ponašanje na načine koje drugi ne znaju kontrolirati, mogu dovesti do
prisilnog davanja lijekova, a prisiljavanje je često pogodno za osoblje koje je isuviše
zaposleno i koje nije obučeno za pružanje pomoći na drugačije načine. Nekada se ljudima
prisilno daju lijekovi samo zbog vikanja ili rezanja (što obično nije pokušaj
samoubojstva). Biološke teorije koje kažu da su ljudima “potrebni njihovi lijekovi”
podržavaju prisilno davanje lijekova, a na mnogim se sudovima “manjkom uvida”
opravdava neslaganje kada psihijatar misli da ste bolesni i da trebate koristiti lijekove.
Naslijeđe psihijatrijskih tretmana je nasilno i zlostavljačko. Danas, zahvaljujući
aktivizmu za prava pacijenata i pokretu preživjelih psihijatrije, zakoni često prepoznaju
štetu koja može biti učinjena prisilnim davanjem lijekova te postoje zaštitni mehanizmi
koji nalažu korištenje najmanje invazivnih i najmanje štetnih tretmana. Ovi zaštitni
mehanizmi se ipak rijetko slijede u potpunosti.
Prisilno podvrgavanje osoba tretmanima i lijekovima često ih traumatizira i čini
situaciju još gorom, stvarajući strah i izbjegavanje traženja pomoći. Ovakav postupak
potkapa iscjeljujući odnos i krši najosnovnija ljudska prava: pravo na integritet uma,
svijesti i osjećaj sopstva. Prisilno davanje lijekova i zatvaranje nekog zbog “rizika”
predstavlja dvostruki standard koji je zapravo kažnjavanje jer vlasti vjeruju da će zločin
biti počinjen u budućnosti. Dok neke osobe smatraju da im je prisilna hospitalizacija i
prisilno davanje lijekova pomoglo, opasnosti zloupotrebe i povrede prava su prevelike,
posebno kada je moguće isprobati alternativne, dobrovoljne pristupe, a to se ne čini.
Ponekad se čini da drugim ljudima “nedostaje uvida” ili da nisu sposobni priznati svoje
probleme, ali to predstavlja samo mišljenje jedne osobe o drugoj, a ne osnovu za
etiketiranje drugih medicinskim poremećajima i uskraćivanje njihovih osnovnih prava.
Duhovna stanja svijesti, nekonformistička uvjerenja, sukobi s nasilnim članovima obitelji
ili traumatske reakcije mogu se shvatiti kao “manjak uvida”, ali zaslužuju da ih se
sasluša, a ne da se od njih naprave bolesti. Čak i ljudi koji zaista imaju probleme i koji
donose loše odluke imaju ista prava za učenje iz svojih vlastitih grešaka kao i svi ostali, a
ono što jedna osoba može smatrati “autodestruktivnim ponašanjem” može za nekog biti
najbolji način snalaženja, uzevši u obzir i druge stvari s kojima se bore. Prisilni tretman
osoba može biti štetniji nego njihovo “autodestruktivno” ponašanje.
Ovo ne znači da ljudi ne trebaju pomoć, ali pomoć ne bi trebala naškoditi i trebala bi se
zasnivati na onome što osoba definira da jest pomoć, a ne ono čime ju drugi smatraju.
Gledajući izvana, rezanje, samoubilačke misli ili upotreba droga, mogu se činiti kao
najvažniji problem, ali osobe same mogu odlučiti da li trebaju pomoć oko stambenog
pitanja, nasilnog dečka ili pristupa zdravstvenoj skrbi. Ovo znači sustav zdravstvene
zaštite temeljen na dobrovoljnim uslugama, suosjećanju i strpljenju, a ne prisili, kontroli i
paternalizmu. Također, ovo znači da zajednice preuzimaju više odgovornosti za
uzajamnu brigu pojedinaca.
Ukoliko osobe imaju poteškoće u komunikaciji, one trebaju pomoć podržavajućeg
zagovarača koji može pokušati premostiti jaz između ludila i “obične” realnosti. Ljudi
trebaju pomoć, ali nježnost, fleksibilnost, strpljenje i prihvaćanje su obično najbolji. Zbog
tvrdnje da se prisilno davanje lijekova koristi u najboljem interesu pacijenta, “unaprijed
pripremljena uputstva” mogu pomoći ljudima da sami definiraju što žele i što ne žele. U
slučaju da ste u krizi i imate problema komunicirati, unaprijed pripremljena uputstva su
poput živuće oporuke, gdje dajete upute što se treba učiniti, koga kontaktirati, preferirane
tretmane (uključujući i to da vas se ostavi na miru). Unaprijed pripremljena uputstva nisu
pravno obavezujuća (što se možda promijeni kroz zagovaranje samog pokreta), ali
ponekad imaju utjecaja na način na koji su ljudi tretirani.
0
Redefiniranje “normalnog”
Što je definicija „normalnog”? Nova istraživanja podupiru princip smanjenja štete da nije
uvijek najbolje samo riješiti se svega onog što se smatra „simptomom”. Mnogi ljudi npr.
čuju glasove i nauče kako živjeti s njima; suicidalni osjećaji su češći nego se to priznaje i
mogu biti dio potrebe za promjenom; depresija često prati cikluse kreativih procesa.
Ponekad je paranoja poruka o zlostavljanju ili pak odražava osjetljivost za neverbalnu
komunikaciju; samoozljeđivanje je često koristan način snalaženja kod preplavljujuće
traume; osjećaj da svemir komunicira s nama i šalje nam znakove je vjerovanje mnogih
svjetskih religija; manična stanja mogu sadržavati duboke duhovne istine ili omogućiti
bijeg iz nepodnošljivih okolnosti. Čak se i zaljubljivanje često može osjetiti kao da
čovjek poludi.
Ova iskustva su neuobičajena i tajanstvena, ali radije nego da se cilja na njihovu
eliminaciju snažnim lijekovima, može li ih se uključiti kao dio psihičke raznolikosti
čovječanstva? Zar nisu vrijedni istraživanja kako bi se otkrilo njihovo značenje i svrha?
Mogu li biti kao ostali ljudski izazovi, koji nam nude mogućnosti za rast i transformaciju
onog što jesmo?
Kulture širom svijeta imaju bolje stope oporavka kada dočekuju dobrodošlicom ljude koji
prolaze kroz ekstremna stanja nego kada ih isključuju; sva društva bi trebala naći mjesto i
dom za bilo koga tko prolazi kroz ludilo. Za redefiniranje normalnog, naše zajednice
trebaju početi razgovarati otvorenije o ekstremnim stanjima i ograničenjima
psihijatrijskih tretmana. „Iskorak” (eng. „coming out”) s našim psihičkim razlikama
mogao bi voditi ka društvenoj promjeni.
Rekli su mi da imam shizofreniju. Ja sam im rekao da imam bicikl.
- - -
U ovom su vodiču objedinjene najbolje informacije koje smo otkrili i lekcije koje smo
naučili u sklopu Projekta Icarus i Freedom centra. Njegova namjera nije da ikoga uvjeri
da prestane uzimati psihofarmake već je njegov cilj obrazovati ljude o njihovim izborima
ukoliko odluče istražiti skidanje s lijekova.
Što je definicija „normalnog”? Nova istraživanja podupiru princip smanjenja štete da nije
uvijek najbolje samo riješiti se svega onog što se smatra „simptomom”. Mnogi ljudi npr.
čuju glasove i nauče kako živjeti s njima; suicidalni osjećaji su češći nego se to priznaje i
mogu biti dio potrebe za promjenom; depresija često prati cikluse kreativih procesa.
Ponekad je paranoja poruka o zlostavljanju ili pak odražava osjetljivost za neverbalnu
komunikaciju; samoozljeđivanje je često koristan način snalaženja kod preplavljujuće
traume; osjećaj da svemir komunicira s nama i šalje nam znakove je vjerovanje mnogih
svjetskih religija; manična stanja mogu sadržavati duboke duhovne istine ili omogućiti
bijeg iz nepodnošljivih okolnosti. Čak se i zaljubljivanje često može osjetiti kao da
čovjek poludi.
Ova iskustva su neuobičajena i tajanstvena, ali radije nego da se cilja na njihovu
eliminaciju snažnim lijekovima, može li ih se uključiti kao dio psihičke raznolikosti
čovječanstva? Zar nisu vrijedni istraživanja kako bi se otkrilo njihovo značenje i svrha?
Mogu li biti kao ostali ljudski izazovi, koji nam nude mogućnosti za rast i transformaciju
onog što jesmo?
Kulture širom svijeta imaju bolje stope oporavka kada dočekuju dobrodošlicom ljude koji
prolaze kroz ekstremna stanja nego kada ih isključuju; sva društva bi trebala naći mjesto i
dom za bilo koga tko prolazi kroz ludilo. Za redefiniranje normalnog, naše zajednice
trebaju početi razgovarati otvorenije o ekstremnim stanjima i ograničenjima
psihijatrijskih tretmana. „Iskorak” (eng. „coming out”) s našim psihičkim razlikama
mogao bi voditi ka društvenoj promjeni.
Rekli su mi da imam shizofreniju. Ja sam im rekao da imam bicikl.
- - -
U ovom su vodiču objedinjene najbolje informacije koje smo otkrili i lekcije koje smo
naučili u sklopu Projekta Icarus i Freedom centra. Njegova namjera nije da ikoga uvjeri
da prestane uzimati psihofarmake već je njegov cilj obrazovati ljude o njihovim izborima
ukoliko odluče istražiti skidanje s lijekova.
0
U kulturi polariziranoj između propagande korištenja lijekova od strane farmaceutskih
tvrtki i nekih aktivista koji su protiv lijekova, mi nudimo pristup smanjenja štete da bi
pomogli osobama da donesu vlastite odluke. Također, predstavljamo ideje i informacije
za one osobe koje odluče nastaviti s lijekovima, kao i za one koji se odluče smanjiti
njihovu upotrebu.
Mnogi ljudi doista smatraju psihofarmake korisnima i biraju nastaviti s njihovom
upotrebom: čak i uz rizike, ovo može biti bolja opcija uzevši u obzir nečiju situaciju i
okolnosti. U isto vrijeme, psihofarmaci nose sa sobom velike opasnosti i mogu ponekad
učiniti veliku štetu, što postaje još veći problem nego stanja zbog kojih je i propisano
njihovo korištenje. Prečesto su ljudi koji trebaju pomoć tijekom skidanja sa psihofarmaka
ostavljeni bez vodstva, pa se odluke o lijekovima mogu činiti kao pronalaženje puta kroz
labirint. Mi trebamo iskrene informacije koje proširuju diskusiju i nadamo se da će ovaj
vodič pomoći ljudima da više vjeruju sebi i bolje se brinu jedni o drugima.
www.theicarusproject.net
www.freedom-center.org
Drugo izdanje, izmijenjeno i
tvrtki i nekih aktivista koji su protiv lijekova, mi nudimo pristup smanjenja štete da bi
pomogli osobama da donesu vlastite odluke. Također, predstavljamo ideje i informacije
za one osobe koje odluče nastaviti s lijekovima, kao i za one koji se odluče smanjiti
njihovu upotrebu.
Mnogi ljudi doista smatraju psihofarmake korisnima i biraju nastaviti s njihovom
upotrebom: čak i uz rizike, ovo može biti bolja opcija uzevši u obzir nečiju situaciju i
okolnosti. U isto vrijeme, psihofarmaci nose sa sobom velike opasnosti i mogu ponekad
učiniti veliku štetu, što postaje još veći problem nego stanja zbog kojih je i propisano
njihovo korištenje. Prečesto su ljudi koji trebaju pomoć tijekom skidanja sa psihofarmaka
ostavljeni bez vodstva, pa se odluke o lijekovima mogu činiti kao pronalaženje puta kroz
labirint. Mi trebamo iskrene informacije koje proširuju diskusiju i nadamo se da će ovaj
vodič pomoći ljudima da više vjeruju sebi i bolje se brinu jedni o drugima.
www.theicarusproject.net
www.freedom-center.org
Drugo izdanje, izmijenjeno i
0
Avtor: hahaha
Saphire jutri potuješ nazaj. Ti je zal?Never 🙂)
Je ne regrette rien, sicer pa bom cez 14 dni spet nazaj,
tako da nimam casa nic pogresati. 😛:)
0
da nekdo nonstop lima linke o psihiatriji, pozna vsa zdravila pomeni samo to - da ima psihični problem in ni zdrav, prej obseden
če se zdraviš z zdravili je ok, če pa si proti njim, pa mislim da jih nujno potrebuješ, potrditev da jih daješ ob 1 ponoči samo še potrdi tvojo depresijo
če se zdraviš z zdravili je ok, če pa si proti njim, pa mislim da jih nujno potrebuješ, potrditev da jih daješ ob 1 ponoči samo še potrdi tvojo depresijo
0
Avtor: Saphire
da nekdo nonstop lima linke o psihiatriji, pozna vsa zdravila pomeni samo to - da ima psihični problem in ni zdrav, prej obsedenče se zdraviš z zdravili je ok, če pa si proti njim, pa mislim da jih nujno potrebuješ, potrditev da jih daješ ob 1 ponoči samo še potrdi tvojo depresijo
Kaj potem to pove o tebi, ki sredi trde noci beres temo o anti-psihotikih? ROFL
Jaz sem na Delu kaj pa ti?
Katere pa ti jemljes, AD AP?
Jaz sem na naravnih endorfinih srece 😆 😛
0
Avtor: Saphire
Avtor: Saphire
da nekdo nonstop lima linke o psihiatriji, pozna vsa zdravila pomeni samo to - da ima psihični problem in ni zdrav, prej obsedenče se zdraviš z zdravili je ok, če pa si proti njim, pa mislim da jih nujno potrebuješ, potrditev da jih daješ ob 1 ponoči samo še potrdi tvojo depresijo
Kaj potem to pove o tebi, ki sredi trde noci ob " ponoci beres temo o anti-psihotikih? ROFL
Jaz sem na Delu kaj pa ti?
Katere pa ti jemljes, AD AP?
Jaz sem na naravnih endorfinih srece 😆 😛
Ce pa tvoja kemija ne prime vec, pa lahko poizkusis TOLE, dont worry babes,be happy:)
Dr. Mercola's Comments:
Follow Dr. Mercola on Twitter Follow Dr. Mercola on Facebook
Depression, or more accurately, unrepaired emotional short-circuiting, can absolutely devastate your health. In my estimation, it can cause far more profound negative health consequences than all the denatured food and toxins you expose yourself to.
Unfortunately, about two-thirds of people with depression go undiagnosed. This is a sad testimony to the clinical astuteness of many physicians. Worse yet, few patients receive adequate treatment once diagnosed.
“Adequate treatment” in a traditional model is a nearly universal synonym for drug therapy or ineffective cognitive counseling. It’s important to understand that these treatment methods do nothing to address your underlying problem. In many cases they will simply not work; in others, they may make your situation far worse.
The Anti-Depressant Illusion
If you are following the traditional paradigm you will most likely receive a prescription for antidepressants. Unfortunately, they simply don’t work any better than placebos, and there are many studies that clearly document this. It wouldn't be so bad if antidepressants were harmless sugar pills. As you likely know they aren’t and can actually cause many people to commit suicide and have a number of other side effects, like violent behavior.
For more information on this I STRONGLY encourage you to watch the video that will be in next week’s newsletter, it is a one hour video that extensively documents this phenomena.
Unfortunately, every year, 230 million prescriptions for antidepressants are filled, making them one of the most-prescribed drugs in the United States. Despite all of these prescription drugs being taken, more than one in 20 Americans are depressed, according to the most recent statistics from the Centers for Disease Control and Prevention (CDC).
Of them, 80 percent say they have some level of functional impairment, and 27 percent say it is extremely difficult to do everyday tasks like work, getting things done at home or getting along with others because of their condition.
So why are so many people feeling so low, even though antidepressants -- the supposed “cure” for depression -- are so widely available?
Because antidepressants are barely effective -- in fact, previous studies have clearly shown that there is very little difference between most all antidepressants and a placebo – and they often come with many serious side effects, such as:
• An increased risk of diabetes
• A negative effect on your immune system
• An increased risk of suicide and violent behavior
One medical investigator from the UK has even said she’s “not convinced there is such a thing as a drug that will specifically relieve depression, and that so-called antidepressants are merely drugs that do other things, such as sedating or stimulating people.”
When you’re facing life’s “run-of-the-mill” ups and downs, remember that there’s nothing wrong with feeling blue now and again. That’s normal. In fact, accepting your feelings, whatever they may be, is one of the reasons why the Emotional Freedom Technique (EFT) works so well.
However, if you have been feeling down for two weeks or more, and have lost interest in activities you once enjoyed, I’d encourage you to consider the following treatment options for healing depression, and not use potentially dangerous drugs as your first option.
The Most Powerful “Drug” to Heal Depression
Physical activity and exercise is one of the most powerful anti-depressants there is. Numerous studies show that aerobic exercise can improve your mood and is an antidote for mild depression and anxiety.
Dr. James S. Gordon, a world-renowned expert in using mind-body medicine to heal depression, uses exercise extensively when treating depression.
“What we’re finding in the research on physical exercise is that physical exercise is at least as good as antidepressants for helping people who are depressed. And that it’s even more important for older people,” Dr. Gordon says.
Physical exercise changes the level of serotonin in your brain. It changes, increases your levels of “feel good” hormones, the endorphins. And also, it can increase the number of cells in your brain, in the region of the brain called the hippocampus.
These studies have been first done on animals, and it’s very important because sometimes in depression, there are fewer of those cells in the hippocampus, but you can actually change your brain with exercise. So it’s got to be part of everybody’s treatment, everybody’s plan.”
If you’re not sure how to use exercise like a drug, including the correct variety, intensity, and frequency, please review my Exercise page for more in-depth recommendations and guidelines on how to incorporate it into your life.
Please, don’t delay starting an exercise routine. Many Americans don’t get enough exercise, but this problem is easily remedied if you view exercise as a crucial part of getting healthier and happier.
Other Key Factors to Overcoming Depression
Address your stress -- Depression is a very serious condition, however it is not a “disease.” Rather, it’s a sign that your body and your life are out of balance.
This is so important to remember, because as soon as you start to view depression as an “illness,” you think you need to take a drug to fix it. In reality, all you need to do is return the balance to your life, and one of the key ways to doing this is addressing stress.
“Most of the research that I’ve been reading recently indicates that stress is the most important common factor in producing depression of all kinds and in turn affecting neurotransmitters.” Dr. Gordon says.
The article above mentions a couple of options that may work for you, such as meditation or yoga. Sometimes all you need to do is get outside for a walk. But in addition to that, I also recommend using a system that can help you address emotional issues that you may not even be consciously aware of. For this, my favorite is Emotional Freedom Technique (EFT). However, if you have depression or serious stress, I believe it would be best to consult with a mental health professional who is also an EFT practitioner to guide you.
Eat a healthy diet -- Another factor that cannot be overlooked is your diet. Foods have an immense impact on your mood and ability to cope and be happy, and eating whole foods as described in my nutrition plan will best support your mental health. Avoiding sugar and grains will help normalize your insulin and leptin levels, which is another powerful tool in addressing depression.
Support optimal brain functioning with essential fats -- I also strongly recommend supplementing your diet with a high-quality, animal-based omega-3 fat, like krill oil. This may be the single most important nutrient to battle depression.
Get plenty of sunshine – Making sure you’re getting enough sunlight exposure to have healthy vitamin D levels is also a crucial factor in treating depression or keeping it at bay. One previous study found that people with the lowest levels of vitamin D were 11 times more prone to be depressed than those who had normal levels. Vitamin D deficiency is actually more the norm than the exception, and has previously been implicated in both psychiatric and neurological disorders.
These four primary things -- exercising, addressing emotional stress, eating right, and getting regular sun exposure -- will make you feel at the top of your game. Whether you want to overcome depression or just want to stay healthy, these are the lifestyle changes that will get you there.
http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2009/01/29/10-antidepressant-alternatives-proven-to-work.aspx
0
Odgovor lahko oddate kot gost. Vgrajena je časovna omejitev 30 sekund za oddajo novega sporočila.
Opozorilo: po 297. členu
Kazenskega zakonika je vsak posameznik kazensko odgovoren za javno spodbujanje sovraštva, nasilja ali nestrpnosti.
02.02.2016 ob 23:41