☕ Influencerke in jesen😂

Marko Franic na fb o inflencerkah in prihodu jeseni, preberite si, smesno in se kako res 😂😂😂😂
POČELA JE JESEN. INSTAGRAM JE SPREMAN.
Danas je počela jesen.
Znam jer imam Instagram.
Da nemam, vjerojatno bih živio u uvjerenju da je još srpanj, hodao u japankama po lišću i pitao se zašto sunce zalazi dok još jedem ručak.
Srećom, postoje ljudi koji nas redovito obavještavaju o promjeni godišnjih doba.
I krenulo je.
Hello autumn. 🍂🤎
To objavi žena koju si prije tri dana vidio kako u trgovini psuje jer je otvorena samo jedna blagajna.
Danas sjedi uz prozor, drži šalicu objema rukama i zamišljeno gleda kišu.
Mir.
Tišina.
Cimet.
Unutarnji spokoj.
Prije 45 minuta napisala je u lokalnoj Facebook grupi da bi gradonačelnik trebao dati ostavku jer joj nisu pokosili travu ispred kuće.
Ali sada je jesen.
Sada se iscjeljuje.
Kreće sezona ljudi koji ne mogu popiti kavu ako kraj nje nisu tri kestena, suhi list i svijeća koja miriše na Autumn Forest Cinnamon Dream.
Nekad si skuhao čaj jer te boljelo grlo.
Danas za čaj trebaš scenografiju.
Dekica.
Knjiga.
Svijeća.
Čupave čarape.
Mali tanjurić s dva keksa.
Pa slikanje odozgo.
Ako nema fotografije šalice na dekici, organizam očito nije primio čaj.
A knjiga je obavezna.
Posebno ona debela.
Što deblja, to bolje.
Nitko je neće čitati, jebala vas knjiga.
Knjiga je tu da leži otvorena kraj šalice i ostavlja dojam da vlasnica stana u slobodno vrijeme čita Dostojevskog, premda je zadnjih sat i pol gledala Reelse u kojima žena objašnjava kako po horoskopskom znaku prepoznati narcisa.
Onda dolazi kiša.
Kiša je nekada bila meteorološka pojava.
Pada kiša.
Uzmeš kišobran.
Kraj priče.
Danas je kiša emocionalno iskustvo.
Mobitel ide na prozor.
Kamera.
Slow motion.
Kapi klize niz staklo.
U pozadini neka žena šapće pjesmu kao da joj je upravo poginuo mornar na Atlantiku.
Preko toga: "Some days are meant to be felt."
A mater iz druge sobe: „MAKNI VEŠ S BALKONA, PADA!“
Pa bundeve.
Dragi Bože, bundeve.
Od danas bundeva prestaje biti hrana i postaje životni stil.
Bit će ih po stolovima, policama, prozorima, stubištima i ulaznim vratima.
Male bundeve.
Velike bundeve.
Bijele bundeve.
Keramičke bundeve.
Svijeće u obliku bundeve.
Jastuci s bundevama.
Za mjesec dana ući ćeš nekome u stan i nećeš znati živi li tamo četveročlana obitelj ili je punkt za otkup tikvenjača.
A onda parkovi.
Tamo tek počinje pakao.
Svaka obitelj u Hrvatskoj mora imati barem jednu fotografiju na kojoj svi hodaju kroz žuto lišće i spontano se smiju.
Nitko ne zna čemu.
Tata ima hladne noge.
Dijete je gladno.
Pas sere iza klupe.
Mama viče: „AJMO JOŠ JEDNU, OVA NIJE PRIRODNA!“
Naravno da nije prirodna, ljubavi.
Već 38 minuta hodate istih sedam metara.
Onda kreće bacanje lišća u zrak.
Muž skuplja lišće.
Žena baca.
On slika.
„Nije dobro.“
Opet skuplja.
Opet baca.
„Čekaj, zatvorila sam oči.“
Nakon šestog pokušaja čovjek kleči po parku, skuplja mokro lišće i ozbiljno razmišlja o tome bi li mu zatvor bio jednostavniji život.
Ali navečer ide fotografija:
Autumn days with my favorite people. 🤎🍂
Favorite people međusobno više ne razgovaraju.
I naravno, šal.
Čim temperatura padne ispod 19, izvlači se šal veličine cerade za šleper.
Gore šal.
Dolje gležnjevi goli.
Jer medicina još nije objasnila kako žena može imati tri kvadratna metra vune oko vrata, a hlače završavaju osam centimetara iznad tenisica.
Valjda hladnoća napada isključivo ključnu kost.
Onda prvi hladniji dan.
Fotografija temperature u autu.
9°C 😱
„Jesmo li spremni?“
Za što, jebote?
Staljingrad?
Devet stupnjeva je.
Upali grijanje.
A tek kava s cimetom.
Cimet će sljedeća dva mjeseca biti posvuda.
U kavi.
U kolačima.
U zobenima.
U svijećama.
U parfemima.
U osvježivačima.
Još malo pa ćeš otići na tehnički pregled, a čovjek će ti nakon mjerenja ispušnih plinova reći: „Sve je dobro, gospodine. Stavio sam vam i malo cimeta u auspuh. Cozy season.“
Jer sad je cozy season.
Nitko više nije kod kuće u trenirci.
Sad smo cozy.
Ne ležiš pod dekom jer ti je hladno.
Ti romantiziraš jesen
Ne jedeš kolač jer ti se jede slatko.
Ti uživaš u malim stvarima.
Ne buljiš tri sata u mobitel dok vani pada kiša.
Ti usporavaš.
Jebote, koliko smo svi postali duboki čim temperatura padne ispod dvadeset.
I tako ćemo sljedeća dva mjeseca gledati kišu kroz prozor, šalice, dekice, bundeve, kestene, svijeće, čupave čarape i otvorene knjige koje nitko nikad neće završiti.
A onda će, negdje krajem studenoga, sve nestati preko noći.
Više nitko neće voljeti kišu.
Nitko neće fotografirati lišće.
Bundeve će završiti u podrumu.
Jer će jedna žena negdje u Hrvatskoj izvaditi kutiju lampica.
Skuhati kuhano vino.
Fotografirati bor, a još nije ni prosinac.
I napisati:
It's beginning to look a lot like Christmas. 🎄✨
I tada ćemo znati.
Jesen je završila.
Ne zato što je tako rekao kalendar.
Nego zato što je Instagram odlučio da nam je sad nešto drugo lijepo.
Vsi odzivi:
3 tis.
Zvjezdana Šteta